Prije jučerašnje emisije 'Nedjeljom u dva' gledatelji su Aleksandra Stankovića navodno preklinjali da barem jedanput napusti svoj njeh-njeh gard blago nabrušenog, ali ipak prepristojnog diplomata i prema svojem gostu, Zdravku Mamiću bude doista oštar i ne dopusti mu vrdanje, urlanje te slične mamićadijade po kojima ga poznajemo i ne volimo.

Što je Aleksandar Stanković učinio? Doveo je Mamića u studio i dopustio mu da ga potpuno podjarmi. Izuzev nekoliko blentavih došo-si-mi-na-zicer-hehehe fora, u kojima je Mamića, recimo, pitao je li hrvatski nogomet kaljuža, ovaj rekao da nije, pa mu onda Stanković pustio snimku na kojoj sam Zdravkec govori da jest, nekoliko jedva procijeđenih napomena u kojima je gosta upozorio da se ne dere i da ne prosuđuje kolege novinari prema prezimenu - Stanković se uz Mamića potpuno izgubio.

Da se razumijemo, naravno da Mamić unatoč tome nije uspio nikoga uvjeriti da je ono što govori da jest - najveći tata-mata vrhunskog sporta u Hrvata - ali to je inherentno njegovu tijeku svijesti pri svakom javnom nastupu. Stanković, međutim, s time nije imao ništa. U emisiji je figurirao kao kakav blago prosvjedni vokal iz pozadine preko kojeg je Mamić gazio svojim bučnim rečenicama. Svašta je izbljeznuo - da je bezgriješan i nepogrešiv, da je žrtva progona ljubomornih i udbaša, da je Milan Bandić anđeoski gradonačelnik kakvog svijet nije vidio i bla blabla, ali čak ni na ona Stankovićeva pitanja koja bi se uz mnogo dobre volje mogla nazvati provokativnima - nije uspio dati zadovoljavajući odgovor. A potpitanja i inzistiranja nisu stizala.

O pravim pitanjima da i ne govorim. Nije bilo ni riječi o Mamićevu privatiziranju igrača, vrlo malo o Mamićevu utjecaju na favoriziranje Dinama iz pozicije dopredsjednika HNS-a, ni zucnulo se nije o Mamićevim vezama i vezicama u vlasti i policiji. Pitanja oko kojih su se vrtjeli - čak i da je kojim slučajem na njih Mamić nekog informativnog vraga odgovorio - izmamila su samo podatke koje čak i ja znam, a nemam pojma ni o nogometu ni (previše) o Mamiću.

Gostu je, međutim, dopušteno da drži beskrajne govorancije o tome kako se osjeća ugroženim od strane neprijateljskih, antihrvatskih elemenata, da se unaprijed, odnosno 'za svaki slučaj' baci u opinion making glede svojeg eventualnog pokušaja uhićenja, dopušteno mu je da u jednom slučaju za sebe govori da je on ipak 'samo jedan čovjek i nema utjecaj na sve što se zbiva u hrvatskom nogometu', a da s druge strane optuži predsjednika Josipovića da je 'samo jednom izjavom izazvao postojeću krizu'... Sve što je izrekao bio je čisti PR, možda bi čak i točnije bilo reći propaganda, ali Stankovića to nije osobito nadahnulo da ispuni želje svojih gledatelja i Mamiću postavi DOISTA provokativna pitanja.

Možda je fora u sljedećem. Kada je Mamić na pitanje o raspodjeli gradskog novca izgubio živce, počeo se derati i lupati dlanom o stol, Stanković mu je mirno ponavljao: "Zašto vičete? Ja vas se ne boijm!" Jako cool izjava, nema ničeg što mi može toliko razgaliti srce kao prizor hrabrog i beskompromisnog novinara u akciji. No prema svim ostalim njegovim postupcima i pitanjima tijekom emisije, čini se da je Stanković u tom trenutku - lagao. Stanković se boji Mamića. Jedino si tako mogu objasniti jučerašnju emisiju. Ustvari, lažem. Postoji još jedno objašnjenje -  to da je Zdravko Mamić u emisiji potlačio Stankovića zato što je inteligentniji i elokventiji od njega. To je, međutim, teorija za koju ni u najvećem očaju ne želim pomisliti da je točna. Zato bih se ovom prilikom pridružila svim onim gledateljima s početka teksta. Preklinjem Stankovića da više nikada bučnim moćnicima ne dopusti da mu vode emisiju.