Od globalnog financijskog kraha 2008., koji je počeo s mufljuzima na Wall Streetu i njihovim perverzijama s obveznicama u koje su trpali bezvrijedne hipoteke, od dokumentaraca kao što je bio Inside Job, igranih filmova kao što je Vuk s Wall Streeta i Oklada stoljeća i stotina svjedočenja financijaša koji su u svemu tome sudjelovali - pop-kulturno poimanje lika koji za život (i mnogo više) zarađuje mešetarenjem po svjetskim burzama drastično se promijenilo. Nikada taj lik nije bio osobito simpatičan ni pozitivan, ali dok je prije bio arogantni dosadnjaković u skupom, ali sivom odijelu, u današnje je vrijeme postao nešto poput gangstera. Nije dobar, o ne, ali je uzbudljiv. Ono što čini nije ni plemenito ni zanimljivo, ali je kreativno. On je zločesti momak koji izvodi superinteligentne, rubno razumljive krivine, pri čemu je novac svakako važan, ali je zapravo samo apstrakcija pomoću koje ostvaruje svoju moć. On može što drugi ne mogu. On je đubre iz 1% protiv kojeg prosvjeduju idealisti iz pokreta Occupy Wall Street, ali mu najčešće nitko ništa ne može. Ceri nam se svima u facu i svjetsku ekonomiju svojim vještim, napola lopovskim prstima, čvrsto drži za... no, da.

Na toj je premisi nastala nova Showtimeova serija 'Milijarde', čiju prvu sezonu odnedavno imamo prilike gledati na domaćem streaming servisu Pickbox. Damien Lewis (sjećate ga se kao Brodyja iz 'Domovine') glumi Bobbyja Axelroda, nevjerojatno vještog wallstreetskog finacijaša, a Paul Giamatti (sjećate ga se iz American Splendora, Stranputice i previše drugih sjajnih uloga da bismo to sada mogli nabrajati) igra Chucka Rhodesa, newyorškog državnog tužitelja iz moćne i bogate obitelji koji Bobbyju pokušava stati na nestašno mešetarski rep. Situaciju komplicira činjenica da je Chuckova supruga ujedno i Bobbyjeva korporacijska psihologinja, ali i stotinu drugih stvari koju 'Milijarde' već u prve dvije-tri epizode zapetljavaju kao kakva moderna, macho 'Dinastija'.

Ovo zadnje je možda najbolji opis ove serije. 'Milijarde' su muška sapunica. Nema u njoj kompliciranih antijunaka s moralnim dvojbama i emotivnim previranjima. Bobby i Chuck dvojica su ultramoćnih muškaraca koji nevjerojatno uživaju u svojoj moći i nadmetanju do koje ih njihovi položaji dovode. Nema ničega unutarnjeg u dramskome sukobu 'Milijardi' - serija govori o tome kako se ova dvojica otvoreno natječu u tome čiji je veći, koristeći se pritom svim milim sredstvima, od otvorenog razmetanja moći i utjecajem do smještanja kolegama i suradnicima.

Suptilnosti, dakle, ovdje nema ni traga, ali ne mora je ni biti jer je serija zapravo urnebesno zabavna. Lewisov Bobby očigledni je mufljuz, ali, kao što smo već napomenuli gore, nije dosadnjaković u sivom odijelu koji samo bulji u brojčice na ekranu i izvikuje prodaj, kupuj, bikovi, medvjedi, tralalalala. On je nestašni momak koji se izdigao iz praha ulagačke tvrtke čiji je dobar dio djelatnika stradao u napadima na Twin Towerse 11. 09. 2001. (očito su im uredi bili u jednom od tornjeva) i sada se fura na to da je dobar frend svih udovica i djece stradalih, dijeli dobrotvornim udrugama šakom i kapom, kupuje svoju omiljenu kvartovsku pizzeriju da ne bi propala zbog povećanja rente, živi u supersretnom braku s curom iz radničke klase Staten Islanda, puši žižu, igra se s klincima i hoda u trapericama. Giamattijev Chuck, s druge strane, iako je - za razliku od novobogataškog Bobbyja - sin iz fine familije s newyorškog Upper East Sidea i ponosi se svojim ocem koji je 'izgradio veliko bogatstvo, ali samo pošteno' - pravički je vigilante koji je svoju karijeru državnog tužitelja uglavnom posvetio naganjanju tipova kao što je Bobby. Prezire ih, smatra ih rak-ranom američkog društva i silno uživa u njihovu gonjenju. No ni on, kao ni Bobby, nije neki sivkasti knjiški moljac koji među pravničkim knjigama kopa presedane pomoću kojih bi na sudu opaučio svoje protivnike. On je genijalno duhoviti lajavac koji ima odgovor na svaku dosjetku, dominantan sugovornik i vođa koji je - oh, kako očekivano - u seksu podložan S/M rob, također sretno oženjen i veselo usađen u život koji vodi izvan tužiteljskog ureda.

Okruženi još gomilom sličnih takvih likova - suprugama koje, iako ih podržavaju, nisu otirači, suradnicima koji su jednako ili još zabavniji od njih te obiteljima kakve bi svatko poželio - ova su dvojica zanimljivo oličenje negativaca koji su sami sebi iskupljujuća kvaliteta jer su, iako gadovi - simpatični. I priča je o njima takva.

Rekoh već - nećete se onesvijestiti od suptilnosti jer je ovdje naprosto nema. Nećete ni primijetiti bilo kakav stupanj osviještenosti glede društva u kojemu ta dvojica žive jer su toliko daleko od preostalih 99% da oni u seriji ne figuriraju čak ni kao kulisa, a ne može se govoriti čak ni o nekakvoj raznolikosti likova u seriji jer, iako se tu i tamo kadrom prošeće pokoji pripadnik američkih rasnih i etničkih manjina i iako su supruge glavnih likova zapažene i očigledno samostalno dobro oblikovane jedinke - ovo je ipak serija o moćnim bijelim muškarcima i njihovom nad***avanju. Moćni uglednik lovi moćnog mešetara - tko će pritom postaviti više zamki, tko potegnuti više veza, na što će trošiti sumanute količine novca i tko će svojem suparniku više suradnika uhvatiti u većoj nepodopštini te ga zbog toga regrutirati na svoju stranu.

Moguće je da će mnogim gledateljima takva vrst razbacivanja novcem i moći ići na jetra i protiv toga nema valjanog prigovora. No vjerujte nam na riječ - 'Milijarde' su unatoč tome vrlo zabavne. Dajte im šansu - ako ni zbog čega drugoga, onda zbog glavnih glumaca. Doista su fantastični.