Članovi Elementala nisu ona vrsta glazbenika koji su s godinama i nadolazećim uspjehom prigrlili ugovore s velikim sponzorima i pristali na eksploataciju svoje glazbe u svrhu brendiranja nekog proizvoda na famoznom tržištu. Kolokvijalno rečeno – Elemental se još nije prodao i to veseli njihove dugogodišnje slušatelje koji su s bendom odrastali sve ove godine. Voljeli ili ne voljeli njihovu glazbu, hrvatska pop i rock scena bez njih bila bi lišena angažirane i elementarne izravnosti i emocije.

Postoji li radni naziv albuma i načelni datum izlaska?

Remi: Postoji radni naziv, ali nećemo ništa otkrivati do posljednjeg trenutka! Ovaj smo put misteriozni do kraja. Što se tiče načelnog datuma, rekli smo si da je početak 2016. naše vrijeme, najvjerojatnije će to biti to. Siječanj je dobro vrijeme za nove početke, doslovno.

Shot: Planiramo ga pustiti van negdje tamo iza Nove godine. Ne da nam se gurati u gužvu novih pjesama i albuma za božićno razdoblje. Vjerojatno ćemo pričekati da ta gužva prođe pa onda kada se svi ispušu pustiti album van. Ali nema presinga. Radimo dok sve ne bude dobro i dok mi ne budemo zadovoljni svakim detaljem. Ako procijenimo da nešto treba još dorađivati, onda to diktira datum izlaska albuma. Ne žuri nam se!

'Goli i bosi' su singl koji daje naslutiti da se u Elementalu kuhaju neke promjene, prvenstveno zbog teksta u kojemu naglašeno pjevate o životu izvan društvenih konvencija. Koliko ta pjesma predstavlja album?

Remi: Istina, jedna lasta ne čini proljeće, pa ni naša 'Goli i bosi' nije zajednički nazivnik za album. Pjesma jest drugačija, ja sam – iskreno, bila skeptična oko izbora tog singla...

Shot: Da skeptična, rekla je - 'Dobro, jeste vi normalni?!

Remi: Sjećam se kako je pjesma nastala. Bili smo kod Zaneta doma (klavijaturist Davor Zanoški) koji je počeo svirati te kontre na klaviru i naš gitarist Erol se na to zakačio. Njih dvojica su udarili taj ritam, a ja sam nekako sebe vidjela kako jurim na biciklu po velikoj, širokoj cesti i nosi me taj osjećaj slobode i nevezanosti za materijalno. Kasnije sam je počela vidjeti kao pjesmu nama svima koji se bave nekom umjetnošću, spajamo kraj s krajem, svjesno smo odabrali svoje pozicije i zbog toga se ne žalimo, uživamo u tom osjećaju izborene nezavisnosti.

Shot: Kako je išlo vrijeme, shvatio sam da pjesma 'Goli i bosi' na jedan drugačiji način prezentira album koji dolazi. Kad ostavimo po strani da je taj groove ispao tako 'tunci-tanci', kao neki čardaš, ta pjesma ima taj stav 'ma boli me briga', a s druge strane i muzika je napravljena s istim stavom. Kad svedeš tu pjesmu na činjenice, to onda jeste svojevrsni reprezent albuma. Nekakav urbani alternativni bend si nikada neće dozvoliti da napravi pjesmu s takvim klavirom i ritmom, a ova naša je nastala kao jedna potpuna zafrkancija. Neće sve stvari biti takve, iako već sada znamo da će Zanoški na jednoj pjesmi svirati i harmoniku.

!?

Remi: Sjećam se te probe kad se pojavila harmonika. Odmah sam im rekla da pristajem samo 'ako će zvučati pariški, jer čujem li istok u njoj, doviđenja'. Na kraju je ispalo jako fino. Nismo dugo govorili o sebi, još od onih naših reperskih početaka di isključivo govoriš o sebi, imaš taj mladenački reperski egocentrizam i stalno si u vlastitim mislima. Ovdje smo se na neki način opet vratili sebi, kao i u drugim pjesmama na albumu koje također dijele taj intimistički moment. Dosta svojih tekstova sam izvlačila iz svoje poezije koju pišem.

U bendu imate sjajne i kreativne instrumentaliste koji sviraju različite vrste glazbe i u nekim drugim bendovima: basist Konrad Lovrenčić u Mixed Up Mary i Kriesu, Erol Zejnilović u psihodeličnim Pridjevima i world music Zykopopsu... Koliko se na njih možete osloniti i očekivati da vas povedu u nekom novom smjeru?

Shot: Mislim da je to naša najjača postava dosad. Sve ove godine dosta smo se brinuli kako ispolirati nastupe uživo, da budu odsvirani bez greške. Prije dva ljeta smo sami sebe tapšali po ramenu, a ovo ljeto smo odsvirali skoro sve koncerte briljantno, bez razmišljanja. Prestali smo uopće razmišljati hoćemo li nešto zajebat na liveu, a pazi – to se neminovno događa. Samo nas dvoje kad zbrojimo količinu teksta koju na bini u večeri moramo izverglati – to su dvije male bilježnice! Već se znamo i izvući iz greške, i onda kreneš korak dalje, pa kad već opušteno idu svirke, shvatiš, pa idemo i tako pjesme raditi. I to se na kraju osjeti u novim materijalima. Bolji smo, i toga je ova postava sve više svjesna.

Remi: To ti je kao na jogi. Isprva se trudiš da uopće shvatiš sve te poze, sav si krampav. A mi smo s bendom sad u fazi da idemo u one finese, flow, uspijevamo sve uskladiti i s dahom. Prirodno je, kao i disanje.

Novi singl koji ste izbacili ovih dana zove se 'Sve je moje tuđe', a govori o konceptima vlasništva, podstanarstvu, migracijama i životu s koferom u ruci, odlasku izvan Hrvatske… Sve su to redom aktualne teme u kojima ste opet grebali po nekim osobnim, bolnim točkama.

Shot: Remi je prva potegnula tu temu. A meni se bilo tako lako uklopiti. Godinama podstanar, godinama sam vozio mamin auto koji je sa mnom doživio starost. Jako bliska tema! Smiješno je što mi se dogodilo da taman negdje usred nastajanja te pjesme meni taj mamin auto finalno rikne i onda smo cura i ja potegnuli neki kredit pa sad vozimo svoj auto. Polovni. Ali prvi put imam u prometnoj svoje ime!

Remi: Sjedila sam u dnevnoj sobi unajmljenog stana u kojem živim i razmišljala. Namještaj nije moj, parket nisam ja postavljala, prozore je netko drugi ugradio... Sve što čini moj životni prostor je nečije tuđe. Moji su tek detalji kojima sam si adaptirala stan da se osjećam ugodnije. Shvatila sam da sve što posjedujem stane u nekoliko kofera. I onda mi je pao na pamet taj refren u kojem sam izvukla i motiv 'nekog starog suđa' - sjetila sam se neke od bezbrojnih selidbi u kojima sa sobom nosiš svoje krpe i staro suđe koji su kupio na nekoj akciji - svoje najvrednije imanje. I to mi je bio zanimljiv, autoironičan moment. Iskreno, ne treba mi mnogo više od toga što stane u par kofera, ali okus koji je to razmišljanje ostavilo kod mene bio je slatko-kiseli.

Godinama pjevate o otporu sistemu i nezavisnosti, zato me nije ni začudila vijest da ste ovih dana prekinuli dugogodišnju suradnju s Menart Recordsom, diskografskom kućom u kojoj ste od samih početaka. Kako i zašto ste se odlučili na taj potez?

Shot: Ima jako puno izvođača kod nas koji tvrde da im ne treba diskograf, kontra su svih principa diskografije. Jednim dijelom su ti glazbenici muzički i svjetonazorski nekompatibilni s glazbenom industrijom i ja ih skroz razumijem. Mi smo godinama bili u onom običnom izdavačkom sustavu u kojemu smo naučili plivati. Znali smo što nam diskograf daje i isto tako smo bili svjesni gdje sami moramo potegnuti. Htjeli smo uvijek još malo bolje i s godinama se to svelo na to da nismo mogli podnijeti da se, primjera radi, u press objavama nalaze neke nespretne rečenice. Onda bi Remi to redigirala, s vremenom smo došli do toga da ona piše sve te objave. Onda smo također došli i u fazu da možemo svoju glazbu sami snimiti, neovisno o tome hoće li nam to izdavač platiti ili sudjelovati u troškovima. Diskografi su danas, barem u nas, lišeni jednog dobrog dijela posla oko izvođača, ostaje im distribucija CD-a, održavanje dućana, zbog čega bi apsolutno svatko trebao izdavala da prodaja fizičkih nosača zvuka nije drastično pala. Oni nama trebaju da bi promovirali naši glazbu i imaju kontakte s medijima, utoliko nam trebaju, a mi smo odlučili da nam je potreban medijski partner ili PR i pronašli smo način kako to imati, a izaći iz klasičnog sustava diskografije, no to još uvijek ne znači da ćemo novi album staviti na besplatan download.

Remi: Bendovima koji tek kreću u svoj muzički podvig nije problem dati glazbu besplatno na internetu jer još nisu sigurni koliko će novca generirati od te svoje glazbe. Mislim da je potpuno suludo da se ijedan bend koji već ima svoje izgrađeno ime i publiku danas oslanja na izdavača. Od mainstream bendova, prvi je potez poteglo Hladno pivo, osnovali su svoju izdavačku kuću. Mi smo učinili isto. Izdavačka kuća koju polako gradimo i jest neki logičan nastavak onoga što propagiramo svih ovih godina.

Shot: Smatramo se dovoljno sposobni da neke stvari možemo sami napraviti, ali ne smatramo da diskografi nisu nikome potrebni. Naša kuća se zove 383 Records. Sa svoje strane sebi možemo izdati album, još nekim našim prijateljima, ljudima. Zasad ćemo se boriti sa svim birokracijama vezanima za naš album, a onda poslije i ostalima. Na kraju krajeva, ostat će nam prava vlasništva nad master snimkama od kojeg ćemo u budućnosti sami ubirati novac. Sve što se zaradi od prodaje fizičkih i digitalnih izdanja bend ulaže u sebe. Trebalo nam je mnogo vremena da se ohrabrimo na takvo što, nemaju svi takvih ambicija. Netko će radije pustiti da netko drugi za njega to obavlja.

Sve o čemu ste pjevali obistinilo se i progresivno pogoršalo, metastaziralo. Imate li osjećaj da ste iscipelarili teme društva i politike?

Remi: Što tiče politički angažiranih pjesama mi na novom albumu idemo na princip 'šok terapije'. Napravili smo ih relativno malo takvih, s terminologijom koja će mnoge šokirati, pa vjerujem da će se na YouTubeu gomilati hejterski komentari i prepucavanja (na što uvijek možemo računati), ali mislim da u toj introspekciji koja je na ovom albumu dosta prisutna, promatramo sebe unutar društvenog konteksta na koji ne možemo previše utjecati. Budimo realni, tvornice propadaju i vlast se mijenja, bez obzira pjeva li o tome Elemental ili ne.

Shot: Interesantno je vratiti se na neke teme koje su obilježile naše prethodne albume i staviti ih u novi kontekst. Bez da obezvrjeđujem ostale, ali nama je tekst izuzetno bitan, i zato kroz njega prolazimo mnogo puta. Sami smo sebi kriterij. Kao bend imamo situacije da nas dečki iz benda potpuno zeznu, naprave bolju glazbu, nego što mi napravimo prvu verziju teksta. Onda sjednemo i gruntamo kako ćemo sve to podići. Sam si sebi kriterij. Sve što napravimo prolazi kroz nekoliko filtera. Svjesni smo da nekome i takav naš tekst neće biti dovoljno dobar, ali nas za to nije briga. Ne možemo mi sad svima biti dragi i omiljeni.

Remi: Postoji pjesma grupe Artan Lili – 'Radim najbolje što znam'. To si često pjevušim.

Kako funkcionira bendovska demokracija i linija odlučivanja u Elementalu. Je li zaista svačiji glas jednak?

Remi: Mi imamo dosta zajedničkih svjetonazora, stavova. Svatko je osobenjak na svoj način i ima neke svoje bubice, ali često suprotstavljamo mišljenja. Nekako se na kraju uvijek dogovorimo. Ja njima vjerujem i onda kad mi troje ljudi iz benda kaže da neka pjesma treba biti singl, ja se složim.

Shot: Stvar je u tome da svatko od nas ipak ima malo više autoriteta u nekim temama. Onda smo mi tako nekako podijeljeni. Bend nije samo skladanje pjesama, bend su putovanja, tisuće praktičnih detalja, suživot na turnejama. S godinama smo se podijelili, svatko nosi neki dio odgovornosti. Možeš imati svoje mišljenje o nečemu, ali znaš da u bendu uvijek postoji netko tko o tome malo više zna.

Nikada do sada niste imali veliki dvoranski koncert. Mnogi domaći bendovi vašeg kalibra su se odvažili na takav korak. Kada ćete i vi?

Remi: Mi smo većinu zagrebačkih koncerata, gdje možemo svirati već dvorane, organizirali sami. Nismo imali kapacitet da sami odradimo koncert u prostoru koji prima pet tisuća ljudi. Nismo imali znanje za takvo što. Govorili su nam kad smo svirali prošli put Tvornicu da idemo u Dom sportova ili Cibonu, a mene je uvijek bilo frka toga jer za ove velike koncerte treba angažirati službe poput hitne, većeg osiguranja… A imala sam i tu bojazan, pitala sam se možemo li mi to doista. Nismo takvi ljudi da brijemo da sve možemo, nismo razmetljivci, nekad smo i preskromni, ali mislim da ćemo uskoro biti spremni i za veći prostor.

Shot: A i svaki album je imao svoj veliki zagrebački koncert i uvijek smo ih sami organizirali jer smo htjeli da cijene karata budu najniže moguće, kao neki poklon ljudima koji nas vole, da na kraju sve bude fešta. Nismo išli nužno na profit, uopće nije tajna da smo zaradu od zadnja tri zagrebačka koncerta trošili na troškove smještaja za goste i slične stvari, završavali bismo na skoro na nuli, ili blizu toga. Mnogi su nas poticali da idemo na veću dvoranu, ali nama se s tim nigdje ne žuri. Ako mi održimo svoj status, to ćemo i moći. Velika dvorana je samo rezultat svih ostalih svirki.

Uskoro u Beogradu (10. listopada, u Hali sportova) imate zajednički koncert s Marčelom, dugogodišnjim kolegom i prijateljem, jednim od vaših najstarijih hip-hop suboraca.

Shot: Marčelo nam je prije svega postao frend. Sprijateljili se i kliknuli. I mi i on u to smo vrijeme realno bili na marginama scene, ali se s vremenom pokazalo da smo napravili svašta. Sada, uoči tog našeg zajedničkog koncerta u Beogradu, razmišljam o tome kako smo i mi i on prije skoro 20 godina počinjali, svatko u svojoj zemlji, ali smo u međuvremenu došli do neke zajedničke točke. Sretni smo da je postao tolika faca u svojoj zemlji.

Remi: Mi smo u suradnju s Marčelom tada ušli bez nekog skrivenog motiva. On nas je jednostavno pozvao. Sjećam se da smo Shot i ja te davne 2003. slušali Marčelovu pjesmu 'Snoviđenje', i odlučili smo otići tamo. A refren za prvu pjesmu koju smo snimili s njim, 'Bekstvo', nastao je zapravo u vlaku. Kroz muziku smo osjetili da smo na istoj valnoj duljini s njim, ali tu nije bilo nekog, da tako kažem – strateškog planiranja. Zanimljiv nam je odnos, zbog obaveza se ne vidimo često, ali kad se nađemo kao da smo se zadnji put jučer vidjeli. Ista je zajebancija, isti feeling. I čast će nam biti svirati pred toliko ljudi u Hali sportova u koju stane oko 6.000 ljudi. Mi tamo, na neke svoje mišiće, izvučemo i više od tisuću ljudi, ali ovo je ipak Hala sportova.