Od svih vrsta hip hopa koje su u posljednjih desetak godina velikog izvoza i globalne ekspanzije došle i do Hrvatske, nekako se najmanje mogao čuti hyphy, autentični, autohtoni zvuk tzv. Bay Area, zapadne obale Amerike koja nije klasični West Coast Los Angelesa, već posve drugačiji sound San Francisca i njegove okolice. Posve, posve drugačiji, jer ovo s onim što su nam podarili Dr. Dre i ekipa koja je miješala napušene ritmove, raskošne melodije i gangstersku etiku & estetiku početkom devedesetih nema previše veze. Iako, kalendarski gledano, obje vrste zvuka Zapadne obale razvijaju se negdje u gotovo pa isto vrijeme.

Hyphy je više od glazbenog žanra, zapravo mikro-žanr, podvrsta čitave lepeze hip hopa svojstvena subkulturi Bay Area, vezane ne samo uz glazbu, već uz vikend-sesije suludih vožnji automobilima po gradu, kada ljubitelji noćnog hedonizma s otvorenim vratima i nerijetko sjedeći na krovu i haubama teroriziraju susjedstva glasnom muzikom i pijančevanjem, stanjem dionizijskog delirija koje se naziva upravo hyphy, kalifornijskom verzijom 'crunka' (crazy + drunk), euforije partyja koja, naravno, ima svoj regionalni soundtrack istog imena. Keak da Sneak ne samo da je, uz repere kao što je E-40 (a koji je 2006. s 'Tell Me When To Go' postao zaslužan za izvoz hyphyja u ostatak SAD-a, ali i planete) šampion tog soundtracka, već je još 1994. godine stvorio sâm termin 'hyphy', postavši ocem, kumom i nedodirljivom ikonom cijele priče.

Pravim imenom Charles Toby Bowens, danas 33-godišnji Kean da Sneak karijeru je započeo u Oaklandu kao 16-godišnjak pod imenom Z-Kush, no već godinu dana kasnije preuzima današnji pseudonim i počinje graditi status na sceni, ne samo inventivnim produkcijama, već i vrlo prepoznatljivim stilom repanja, prije svega glasom, koji je nešto između lajave prljavštine i promuklog šapta. Stilom kojim je odrepao sve svoje albume, njih sveukupno 15, od 'Sneakacydal' iz 1999. do najnovijeg 'Mob Boss'.

Čak i ako vas je hyphy zaobišao sve ove godine, 'Mob Boss' je sjajan start za upoznavanje sa žanrom, jer pored klasične mješavine sirovih i ispeglanih produkcija u jednoj minutaži (Big Hollis potpisuje glazbu na svim stvarima), tu je i klasična zvučna estetika poskakujućih terenaca s hipnotičkim grooveom koji trešti iz subwoofera, odlično promiješan mračnjak i tulum.

Drugim riječima, 'Mob Boss' je i u 2010. godini ostao dosljedan onome što je proslavilo njegovog autora, s pjesmama kakve su 'Rims On Everything', 'One Two Step', 'Pop That Thang', 'I Go Hard'... pravim himnama oldskulerskog hyphy ludila koje nema previše veze s modernom erom današnjeg MTV rintone rapa, ali ostaju suvremeni spomenik jednoj kulturi koja jako fino zabavlja u zvučnicima bilo kojih meridijana i paralela.

Ocjena: 7.5 / 10

Izdavač: Yurps World Ent.