Josipović je zaposlenik ENNA Transporta, prvog hrvatskog privatnog željezničkog cargo prijevoznika. Tvrtka posluje gotovo deset godina, a u 2023. godini prevezla je više od tri milijuna tona robe, što čini 22 posto ukupno prevezenog tereta u Hrvatskoj.

Vlakovi ENNA Transporta prevoze robu koja brodovima stiže iz cijeloga svijeta na kontejnerski terminal u Rijeci i u Luku Ploče, odakle se dalje prevozi prema Sloveniji, Mađarskoj, Srbiji i BiH.

Svaki dan je nova avantura

Strojovođa Josipović vozi teretne vlakove koji prometuju između Rijeke i naših susjeda – Slovenije, Mađarske i Srbije. Radni dan mu nerijetko počinje prije zore.

'Nekad krećem u 5 sati ujutro, nekad u sedam ili u devet. Sve ovisi o mjesečnom turnusu, odnosno planu rada za taj mjesec. Smjena nam traje 12 sati, a nakon toga imamo slobodan dan, ponekad i dva. Ljepota ovog posla je u tome što je svaki dan različit. Možete se jednom relacijom provesti stotinu puta, ali uvijek će vam biti drugačije. Na različitim ste lokomotivama, prevozite različite terete, a težine vlakova variraju. Sve to mijenja doživljaj vožnje. U kabini ste sami, ali putem uvijek nekoga sretnete. Svaki dan ste u drugom gradu – danas u Ogulinu, sutra u Slavonskom Brodu, a treći dan u Dobovi u Sloveniji', priča Josipović.

ENNA Transport ima 16 najsuvremenijih lokomotiva (dizelskih i električnih). Trenutno zapošljava oko 200 djelatnika od kojih je 85 strojovođa uključujući vježbenike. U planu su nova zapošljavanja jer se tvrtka širi u regiji jugoistočne i srednje Europe.

Postati strojovođom: Tri načina do zanimanja

'Vježbenici su ljudi koji se obrazuju za strojovođu. Nakon stažiranja polažu stručni ispit', objašnjava Josipović. I on u tom procesu sudjeluje kao instruktor i ovlašteni ispitivač.

Postati strojovođom u Hrvatskoj moguće je na dva načina: upisom srednje škole i prekvalifikacijom.

Najjednostavniji put je upis srednje škole za tehničara vuče (strojovođa), koja traje četiri godine. Druga opcija je prekvalifikacija, dostupna svima koji su završili neku drugu četverogodišnju srednju školu. Program traje oko 18 mjeseci i uključuje polaganje stručnih predmeta i praktičnu nastavu. Time se stječu iste kvalifikacije kao i kod redovnog školovanja.

Budući da je potražnja za strojovođama veća od ponude, tvrtka ENNA Transport nudi stipendije učenicima Tehničke škole u Zagrebu, jedine srednje škole za strojovođe u Hrvatskoj.

Svake godine školu završi samo jedan razred strojovođa, od kojih mnogi ne ostaju u struci. Istovremeno, u Hrvatskoj posluje 19 željezničkih prijevoznika, što znači da svaki od njih, u prosjeku, može dobiti tek jednog novog strojovođu godišnje. Zbog toga su stipendije ključne za privlačenje mladih u ovaj sektor.

Opreza nikad dosta

Josipović se u željeznicu zaljubio još kao dijete.

'Vlakovi su me privlačili od malih nogu. Kao dijete živio sam relativno blizu pruge. Čuo bi zvižduk lokomotive i kloparanje kotača. Kad sam birao koju srednju školu upisati nisam puno razmišljao', prisjeća se Josipović.

Za voziti vlak ne treba poseban talent. Bitna je samo dobra volja i veliko htijenje. Važno je da je čovjek, objašnjava naš sugovornik, fokusiran.

'Stalno ste na kotaču. Upravljate teškom mehanizacijom, lokomotivama i vagonima. Bitno je pratiti mjerne instrumente i paziti na brzinu. Najviše sam oprezan kod pružnih prijelaza za automobile i pješake. Ljudi se znaju provlačiti ispod spuštenih rampi, a imaju slušalice na ušima. To je najveća opasnost. Zbog toga mnoge moje kolege kad prilaze takvim, amo ih nazvati 'divljim prelazima', unaprijed trube radi upozorenja', ističe Josipović.

Teretni vlakovi ne prometuju velikim brzinama. Ali zbog svoje težine imaju dugačak zaustavni put prilikom kočenja. Pri brzinama od 40 do 50 kilometara na sat, treba im 300-400 metara da se zaustave u idealnim uvjetima, dok vremenske prilike poput kiše, magle ili snijega dodatno produžuju zaustavni put.

'Vlak od nekih 450 metara koji prevozi goriva može težiti oko 2500 tona. Sad samo zamislite tu silinu kad povučete kočnicu', opisuje nam Josipović.

Od brojnih modela lokomotiva u floti ENNA Transporta za njega je bez premca najbolji Siemens Vectron. Električna 'zvijer' (ima i dizelska verzija) snage šest megavata, odnosno više od 8000 konjskih snaga.

'Zovem ga Mercedesom među lokomotivama. Od upravljanja, sigurnosti, udobnosti na toj lokomotivi je, prema mom mišljenju, sve vrhunsko', pomalo zaljubljeno govori Josipović.

Naš strojovođa nam objašnjava kako je potrebno posebno položiti ispit za svaku vrstu lokomotive. U ENNA- i uz Siemens Vectron prometuju još Bombardier Traxx AC2, Traxx AC3 i Vossloh, sve odreda vrhunski strojevi. Sam proces obuke prije ispita traje oko šest mjeseci, a sastoji se od teoretskog ispita i praktičnog dijela, tj. vožnje, slično kao autoškola.

Izazovi i budućnost željeznice

Zbog trenutnog stanja na prugama, cargo željeznički prijevoznici suočavaju se s velikim izazovima kako prevesti teret u situaciji kada su pruge zatvorene za promet na više pravaca radi građenja i modernizacije željezničke mreže.

Primjerice, na najčešćoj relaciji prometovanja kontejnerskih vlakova od Rijeke do Budimpešte i obrnuto, vozno vrijeme je zbog mnogih ograničenja na infrastrukturi prosječno više od 36 sati u jednom smjeru za 330 km udaljenosti.

Trenutno se izvodi veći broj građevinskih radova na različitim lokacijama, od Dugog Sela prema mađarskoj granici, očekuju se i dodatni radovi prema Novskoj, kao i na dionici pruge Hrvatski Leskovac - Karlovac, a jedan od najvećih željezničkih projekata je izgradnja nizinske pruge od Zagreba do Rijeke što će znatno utjecati na prometovanja vlakova. Nizinska pruga uvelike bi povećala brzine vlakova, a time i količine prevezenog tereta.

Slaže se s time i Josipović. On iz prve ruke zna kako se i najmodernije lokomotive 'muče' vukući stotinjak metara duge kompozicije penjući se primjerice od Rijeke-Brajdice do kolodvora Lokve u Gorskom kotaru.

'Riječ je o brdskoj pruzi s jednim od najvećih uspona na željezničkoj mreži u Europi. Na pojedinim mjestima maksimalni usponi su čak veći od 25 promila. I sad vi trebate popeti ili spustiti dugačku, tešku kompoziciju po tom nagibu, a vrijeme nije uvijek idealno', naglašava Josipović.

Kako razgovor ne bi završili u 'teškim bojama' pitamo ga za kraj da nam ispriča neku anegdotu iz svoje duge željezničarske karijere.

'Svašta se zna desiti na putu. Ali najveći broj šala i zezancija padne među kolegama kad se dogodi da netko dođe na posao, a taj dan uopće ne treba raditi. Mjesečni turnusi su zgusnuti, lako se čovjek prevari. Ali sve se lakše prihvati, pa i one najteže situacije, kad ste okruženi dobrim ljudima i pozitivnim raspoloženjem. Što kod nas u firmi ne manjka', zaključuje Josipović.