Holly Hunter, Frances McDormand, Jodie Foster, Michelle Pfeiffer, Meryl Streep i Goldie Hawn – što je ovim damama zajedničko, osim generalnog opisa radnog mjesta?
Vrlo jednostavno – sve ove glumice dijelile su uži popis kandidatkinja za dvije glavne uloge u lansirnoj rampi novog vala ženskih buddy buddy filmova nazvanoj 'Thelma & Louise'. Ali samo su dvije na kraju dobile posao – i to one koje nisu na ovoj listi! – u eskapističkoj fantaziji Ridleyja Scotta, priči o dvjema ženama, domaćici i konobarici, koje nakon ubojstva silovatelja bježe po SAD-u; mnogi su pokušali oponašati osnovnu strukturu, ali malo tko je postigao isti uspjeh. Primjerice, istu je formu feminističkog buddy buddy coola u kaubojski svijet kasnije pokušao prebaciti 'Banditas', s Penelope Cruz i Salmom Hayek u glavnim meksploatacijskim ulogama, a radikalnije osvetničke derivate tipa 'Baise-Moi' ne treba ni spominjati.
'Thelma & Louise' mnogi danas nazivaju klasikom – iako je možda pomalo diskutabilno zaslužuje li ovaj status ili ne, film jest proslavio Geenu Davis i Susan Sarandon u novom ruhu jedne nove filmske estetike, ali usto i otvorio vrata mladom i perspektivnom glumcu po imenu Brad Pitt, koji je do tada nanizao tek uloge u niskobudžetnim hororima i TV serijama, jako daleko od globalne manije kakvu je stvorio od druge polovine devedesetih do masovnog usvajanja djece s Angelinom Jolie.
Ono što je zanimljivo, a što ističe i magazin Vanity Fair, koji je velikim tekstom obilježio dvadesetu godišnjicu ovog filma ceste, jest i to da Pitt uopće nije bio prvi izbor za ulogu; između ostalih, pretekao ga je Billy Baldwin, koji je prvo pristao, a potom zbog drugih obaveza otkazao angažman.
Slična je situacija bila i s glavnim glumicama – Geena Davis kao Thelma i Susan Sarandom kao Louise postale su te 1991. jednim od glavnih sastojaka recepta, uz Ridleyja Scotta u redateljskom stolcu i ostatak glumačke postavke, s ikonama kakve su Harvey Keitel i Michael Madsen. Recept je osigurao ne samo uspjeh kod kritike i pomamu na kino blagajnama, već donio i šest nominacija za Oscara, uključujući i onu za najbolji scenarij, koju je na kraju i osvojio. Scenaristica Callie Khouri po prvoj je zamisli u glavnim ulogama vidjela Holly Hunter i Frances McDormand. Ridley Scott želio je Jodie Foster i Michelle Pfeiffer, a Meryl Streep i Goldie Hawn htjele su Scotta, ali sve one su na kraju otpale zbog drugih obaveza.
Pravo je čudo da je Scott ostao vezan uz projekt, jer kako danas sam kaže – kolege su ga uvjeravali da je film premali za njegovu karijeru i status te da nema smisla trošiti vrijeme na 'dvije kuje u automobilu.'
Te 'dvije kuje u automobilu' obilježile su ne samo početak novog filmskog coola devedesetih, već ostale zapamćene i danas, 20 godina kasnije – ostavši besmrtne, ne samo unatoč, već i uvelike zahvaljujući grandioznom finalu, jednim od najpamtljivijih u modernoj povijesti 'zadnjih poglavlja' celuloidnih priča.