Dok Europa pokušava smanjiti ovisnost o ruskom plinu, Kremlj pronalazi nove načine za financiranje svoje ratne mašinerije. Sve većim izvozom mineralnih gnojiva Rusija ne samo da zaobilazi zapadne sankcije, već i učvršćuje svoju poziciju na tržištu EU-a, uz rastući rizik za europsku poljoprivredu
Dolaskom proljeća poljoprivrednici diljem Europe započinju sjetvu, pri čemu su umjetna gnojiva ključna za dobar urod, osobito pšenice. Međutim rast cijena gnojiva, koje u više od 90 posto njegove mase čini prirodni plin, stavlja dodatni financijski pritisak na farmere.
Nakon početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. cijene mineralnih gnojiva u Njemačkoj naglo su porasle – s 250 na čak 1000 eura po toni – i od tada su izrazito nestabilne, prateći kretanja cijena plina. Rusija je tu vidjela priliku i agresivno se probila na europsko tržište, povećavši izvoz gnojiva u Uniju za čak 33 posto u 2024., podaci su koje navodi Reuters.
Europa postaje ovisna o ruskom gnojivu
Rusija je danas glavni dobavljač gnojiva za EU te je od početka invazije na Ukrajinu izvezla oko 6,2 milijuna tona gnojiva, pokazuju podaci Europske komisije.
Poljska ga je lani kupila 370 tisuća tona, za 72 posto više nego u 2023., s težištem na kalijevom kloridu i mineralnim gnojivima NPK, pokazalo je istraživanje ruske konzultantske kompanije Implementa.
Veliki je kupac u međuvremenu postala i Litva jer ga je u dvije godine kupila 300 tisuća tona.
Ruske kompanije dostavljaju umjetna gnojiva u Europu većinom preko Bjelorusije. Isporuke u tu zemlju tako su skočile za 77 posto, na 300 tisuća tona, a najviše se kupovala urea.
I njemački proizvođači teško se mogu nositi s dampinškim cijenama ruskog gnojiva jer proizvođači iz Rusije, zahvaljujući niskim troškovima plina, nude niže cijene. Kako piše Tagesschau, najveći njemački proizvođač gnojiva SKW Piesteritz upozorava da im je proizvodnja pala na 50 - 60 posto kapaciteta iz razdoblja prije rata.
Ako se ovaj trend nastavi, upozoravaju stručnjaci, proizvodnja amonijaka u Europi mogla bi potpuno propasti, a Njemačka bi postala ovisna o ruskom uvozu. I norveški div Yara, koji ima tvornicu u Brunsbüttelu, ističe da je domaća proizvodnja gnojiva ključni dio kritične infrastrukture te da Europa mora očuvati svoju neovisnost u prehrambenom sektoru.
Gnojivo stiže preko Baltičkog mora
Luke su glavna vrata za izvoz umjetnih gnojiva iz Rusije, a udio isporuka željeznicom lani je iznosio osam posto. Gnojivo iz Rusije mahom stiže brodovima preko Baltičkog mora. Istraživanje emisije 'Plusminus' otkrilo je, primjerice, da ga je brod Kalin iz ruskog Viborga dopremio 5500 tona u njemačku luku Bremen. Vrijednost tereta procijenjena je na 2,5 milijuna eura. Međutim, s obzirom na to da umjetno gnojivo nije na popisu sankcioniranih proizvoda, ni carinske službe ni lučke vlasti ne mogu reagirati.
Dok se domaći distributeri i brodari koji ostvaruju visoke profite od uvoza ruskog gnojiva odbijaju javno očitovati, zbog sve većeg nezadovoljstva u Bruxellesu i Berlinu raste i politički pritisak da se to regulira.
Najnovije informacije otkrivaju da su ruske tvornice gnojiva izravno povezane s proizvodnjom streljiva – primjerice, kompanija EuroChem isporučila je ruskim tvornicama oružja 38.000 tona dušične kiseline, ključne za izradu artiljerijskog streljiva.
Njemački političari sve glasnije pozivaju na uvođenje carina i proširenje sankcija. Tobias Goldschmidt, ministar energetike savezne pokrajine Schleswig-Holstein, poručio je da je vrijeme za odlučnu akciju protiv izvoza gnojiva iz Putinove 'petrodržave'.
'Njemačka mora izvršiti pritisak da bi EU što prije uveo učinkovite sankcije, bez rupa', kaže on.