Rowan Atkinson oduvijek je imao svoju publiku, zahvaljujući specifičnom komičarskom stilu, prvenstveno u projektima kao što je 'Mr. Bean', lik koji je utjelovio u seriji i dva dugometražna filma. Prije osam godina Atkinson je odlučio kreirati i novi lik, Johnnyja Englisha, parodiju Jamesa Bonda. Prvi 'Johnny English' teško bi mogao dobiti ocjenu bolju od osrednje, no postigao je solidan rezultat u svjetskim kinima, tako da imamo nastavak pred sobom. Došlo je do izmjene scenarista i redatelja, a i novi su sporedni glumci, pa je postojala nada da će 'Johnny English ponovno jaše' možda biti bolji uradak.

Nakon što se otkrije mogućnost napada na kineskog premijera, tajna služba odluči pronaći tajnog agenta Johnnyja Englisha koji je godinama odvojen od svijeta u nepoznatom području Azije. Poslije povratka u civilizaciju i opremanja najnovijim tehnološkim spravicama, English se mora suočiti s efikasnim plaćenim ubojicama te razotkriti urotu koja se proteže kroz CIA-u, KGB, čak i MI-7.

Odmah treba reći da 'Johnny English ponovo jaše' ne uspijeva biti ništa više od nezanimljivog nastavka ionako slabog prvog filma. Problem je u specifičnosti 'humora', odnosno gotovo isključivom oslanjanju na fizičke gegove, što uključuje i ponavljanje gega agresivnog plasiranja noge na testise. Stoga se gledatelj može pitati smatra li takvu vrstu humora izvrsnom za provod od sat i pol pa će se lako donijeti odluka vrijedi li gledati ovaj film. Ukoliko maknemo taj osnovni element, primijetit ćemo često dosadan dijalog prepun klišeja, što je, nažalost, problem jer bi i posve nezahtjevnom gledatelju mogle postati naporne fizičke vratolomije. Rowan Atkinson tipičan je u svojoj ulozi šeprtljavog tajnog agenta, što će možda nekome biti dovoljno, ali svakako je isplativije pogledati više epizoda 'Mr. Beana' jer tamo dosjetke nisu narušene nepotrebno kompliciranim radnjama ili besmislenim dijalogom.

Što je zapravo pozitivno u ovome projektu? Valja napomenuti vrlo kompetentnu režiju Olivera Parkera, koji sasvim ozbiljno pruža neke upečatljive akcijske kadrove, što je svakako neočekivano za ovakav tip filma. Sporedni glumci su isto tako kvalitetni i dobro barataju svojim likovima bez obzira na slab scenarij. Prije svega treba spomenuti nekadašnju zvijezdu 'Dosjea X' Gillian Anderson, koja svoj lik tumači ozbiljno, a da pritom ima specifičan šarm, što bi u nekom boljem filmu izvrsno funkcioniralo kao kontrast 'šašavom' glavnom junaku. Ponekad se pojavi uistinu dosjetljiva i smiješna scena koja nije samo fizički trik, ali takvih ima daleko od potrebnog.

Zaključno, ležerni ljubitelji Rowana Atkinsona i djeca ispod 10 godina starosti mogli bi pronaći smijeh, a ostali će početi zijevati nakon drugog udarca u testise, što se dogodi u prvih nekoliko minuta. Nepotreban film koji je daleko od prave pametne komedije.