Kad si neka vel'ka manga na javnoj televiziji, televiziji od koje se očekuje da bude javni servis svim građanima koji plaćaju pristojbu zato da bi ih taj servis informirao, obrazovao i povremeno zabavljao, najvažnije je da znaš koji su ti prioriteti. Jasno je da nikada nećeš biti po volji svima. Jasno je i da će te mnogi oni u čijem interesu predano radiš hladno napustiti samo zato što neki komercijalni kolega ima bolju seriju. I jasno je da će te svi sa svih strana neprekidno kritizirati. Zato je važno da se na to ne obazireš, nego se prisjetiš tih prioriteta koje vrlo dobro znaš.

Ako si s javne televizije tipa BBC-ja, ono informirati, obrazovati, zabaviti stalno će ti zvoniti u ušima. TO će, upravo TIM redoslijedom biti prioriteti. Inzistirat ćeš na programu koji će sve tvoje gledatelje informirati (bez obzira sviđaju li im se informacije), koji će ih sve obrazovati (bez obzira na to što bi oni možda radije propagandu svoje crkve, partije, istinu svoje sekte, makrobiotičarske zajednice ili komune) i koji će ih sve kvalitetno zabaviti (bez obzira na to što bi oni radije pornić ili kung-fu spektakl).

E, ali ako si manga na javnoj televiziji kao što je HTV, onda će tvoji prioriteti biti drugačiji. Da, da, okej, naći će se tu mjesta za nešto malo informiranja, obrazovanja i zabave, ali iznad svega će stajati cilj - zadovoljiti najmoćnije i najbrojnije.

Na takvom nekakvom načinu razmišljanja temelji se i odluka 'vel'ke mange' s HTV-a da danas otkaže 'Hrvatsku uživo' i umjesto toga na prvom programu oko 17h emitira direktan prijenos dolaska balzamiranog tijela sv. Leopolda Mandića u Hrvatsku. 'Pa osamdeset pet posto stanovnika su katolici', pravdat će se ako mu se predbaci takva odluka 'To njih interesira! To je njihov interes! A mi smo tu da promičemo interes javnosti! Što je ovo nego promicanje interesa 85% javnosti, ha?' Na to će se javiti netko iz tih 85% (koji sigurno beziznimno živi po svih deset zapovjedi i katekizmu), svima onima koji prigovaraju protiv takvog poteza reći da ako ti se nesviđa, marš u Srbiju (gdje samo malo drugačije obučenih 85% prenaša samo malo drugačije imenovan set kostiju i relikvija) i rasprava će završiti plodno kao i uvijek. Tko voli Hrvatsku, taj hoće i direktan prijenos dolaska neraspadnutog mrtvog tijela. Oni koji pitaju zašto je zbog toga trebalo otkazati jednu od najvažnijih emisija na HTV-u mrze sve što je hrvatsko. Šah, mat, rojal fleš, gejm, set, meč i touche u jednom!

No hajdemo se jedanput NE zadržati na takvoj argumentaciji. Hajdemo pokušati malo drugačije. Prvo ću ja. Nemam ništa protiv da vjernici gledaju direktan prijenos donošenja tijela sv. Leopolda Mandića u Zagreb. Nemam ništa protiv ni da to čini svih 85% zabilježenih na popisu stanovništva. Postoji četvrti program, idealan, čak i osmišljen za prijenos takvih, lokalno ili državno, pa i duhovno važnih događaja. Samo naprijed! Prenosite sve od prve sekunde kada se svetac iskrca iz aviona pa sve dok ga ne obiđe i zadnji od 85% katolika koji ga žele vidjeti, a nije pred televizorom.

Problem je jedino u tome što činjenica da postoji 85% katolika na popisu stanovništva NE ZNAČI da je to onda odmah i 85% gledatelja zainteresiranih za takav program. Takva logika jednostavno ne štima. To što je netko katolik, uopće ne znači da voli gledati televiziju, a kamoli to da će biti zainteresiran za takav prijenos. Zbog same činjenice da u Hrvatskoj postoji 85% katolika ne možeš čak ni tvrditi da u Hrvatskoj postoji 85% osoba koje nisu prije braka imale spolne odnose, a to je jedna od stvari koje im crkva striktno zabranjuje. Kako bi se onda, zaboga, moglo zaključiti da svih 85% evidentiranih katolika pada u nesvijest od čežnje za tim da gleda svetog Leopolda Mandića kako mrtav-hladan stiže u Zagreb? Nema šanse.

No uz taj, postoji još jedan, mnogo važniji argument protiv ovakve odluke vel'kih manga s HTV-a. Čak i kada bi 85% gledatelja HTV-a bili katolici koji žele gledati mise i euharistije i procesije i slavlja svaki dan na televiziji barem tri do pet sati, to NE ZNAČI da prema toj želji treba oblikovati program. Podsjetimo se - prava uloga javne televizije jest informirati, obrazovati, zabaviti, a NE udovoljavati ni ispunjavati želje pojedinačnih skupina, pa makar one bile i većinske.

Direktan prijenos dolaska neraspadnutog tijela sv. Leopolda Mandića poseban je interes jedne skupine i sasvim je u redu da se o njemu vodi računa, dapače. Postoji, rekoh već, četvrti program koji je pogodan za te sdržaje, a onima koje to jako zanima sasvim je svejedno hoće li na daljinskom upravljaču morati stisnuti brojčicu 1 ili brojčicu 4, ili kako god su si poslagali kanale na televizoru. No kada zbog takvog prijenosa otkažeš emisiju koja informira sve, a ne samo jednu (pa makar i 85-postotnu) skupinu, onda si u ime posebnog interesa obustavio univerzalno informiranje. Onda si, pa makar i privremeno, obustavio jednu od svojih temeljnih funkcija, koja bi trebala biti informiranje svih, a ne udovoljavanje nekima, pa makar i ti neki bili većina.

'Hrvatska uživo' jedna je od najvažnijih emisija na Hrvatskoj televiziji - ona svakodnevno donosi informacije koje mogu biti korisne i potrebne svim gledateljima, ne samo gledateljima koji pripadaju nekoj posebnoj demografskoj skupini. Ona je središnji dio dnevnog programa HTV-a 1 i bez obzira govori li o lokalnim događanjima, pojedinačnim slučajevima u kojima se ogledaju određeni društveni problemi ili o političkim zbivanjima na najvišoj državnoj razini, ona govori o stvarima koje se tiču svih gledatelja. Te se stvari gledateljima ne moraju sviđati, ne moraju ih zanimati, gledatelji čak mogu i odlučiti da im se takvo što ne da gledat, ali to jesu teme, informacije i događaji koji se dotiču svakoga od nas. Jednodnevna obustava takve emisije jest, naravno, moguća i pogodna u slučajevima kada neki veliki događaj kao što je elementarna nepogoda poništi sve druge interese građana i informiranje im svede samo na jednu goruću vijest, nerijetko vezanu uz njihovu sigurnost, preživljavanje ili budućnost, ali dolazak kostiju sv. Leopolda Mandića nije takav događaj. To je događaj za četvrti program.

No vel'ke mange na HTV-u o tome ne vode računa. Vel'ke mange donose ovakve odluke zato što ne razumiju svoju temeljnu ulogu i zbog toga imaju sasvim pogrešno posložene prioritete. Oni ne misle da moraju informirati sve, obrazovati sve i ponekad zabaviti sve, nego da moraju udovoljiti najbrojnijima i najmoćnijima. Pa zato danas neće biti 'Hrvatske uživo' zbog dolaska kostiju sv. Leopolda Mandića, zato smo za uskrsni vikend četiri dana na sva četiri programa imali neprekidne varijante misa, vjerskih programa, serija o sudbinama biblijskih likova i plejadu svih mogućih popova iz svih mogućih župa - jer kako bi ikoga na Uskrs makar i na pet minuta moglo zanimati bilo što drugo.

Udovoljavanje najmoćnijima i najbrojnijima očito je prioritet i shvaćanje dužnosti javne televizije na Prisavlju. Ili barem među vel'kim mangama s Prisavlja. A iako nisam sigurna za najbrojnije, najmoćnijima će sigurno biti milo što se mogu opet - ovaj put uživo - gledati na televiziji kako hodaju gradom u svečanim odorama. Uvijek im je drago. U kakvim god odorama nastupali.