Je li točan podatak da se vaša baka profesionalno bavila pjevanjem, a majka radila kao kabaretska pjevačica? Koliko je vaše odrastanje uz njih odredilo vaš životni poziv?

Moja baka nije bila profesionalna pjevačica. Bila je vodviljska glumica. Moja majka nikada nije bila kabaretska pjevačica. Bila je plesačica i plesala je isključivo na klasičnu španjolsku glazbu (Manuel de Falla itd.). Ja sam treća generacija umjetnika u mojoj obitelji, pa mi je pozornica nešto poput druge kože. Moje djetinjstvo odigravalo se između kazališta, glazbenih pozornica, razgovora, boemskog života, što je automatski i odredilo moj umjetnički život.

Pretpostavljam da je tijekom vašeg odrastanja legendarna fado diva Amalie Rodrigues imala posebno mjesto u vašoj obitelji. Koliko je na vas osobno utjecala Amalia?

Odrasla sam u sjevernom Portugalu u Oportu iako su mi i majka i baka Španjolke iz Barcelone. S obzirom na to da su bile umjetnice, doma smo slušali raznu glazbu, ali uglavnom klasiku. Što se fada tiče, dakako da je Amalia Rodriguez imala posebno mjesto. Ali i ne samo ona. Također i Edith Piaf, bolero, tango itd.

Izvodite pjesme portugalskih pjesnika. Čije stihove posebno volite? Postoji li neki posebno omiljeni stih ili pjesma?

Najvažniji instrument mog nastupa je poezija. Zato sam i zamolila suvremene portugalske pjesnike da pišu pjesme specijalno za moj glas. To je ujedno i velika čast za mene. Posebno sam im zahvalna zbog njihove velikodušnosti i talenta. Međutim, pjevam i pjesme od Fernanda Pessoa i ostalih pjesnika koji više nisu živi. Pjesma koju bih izdvojila je 'Garras dos Sendtidos' od Augustine Bessa-Luis, proslavljene portugalske prozne spisateljice. To je jedina pjesma koju je ikada napisala, a napisala ju je za Misijin fado.

Što je toliko impresioniralo i osvojilo Susanu Mariju Alfonso de Aguiar da je posudila ime od poljske pijanistice Marije Zofije Olge Zenajde Godebski poznate pod pseudonimom Misia Sert?

Jako volim čitati biografije žena iz prve polovice dvadesetog stoljeća. Ta je žena puno riskirala u životu i imala je jako zanimljiv život. Međutim, ime Misia uzela sam kao pseudonim zato što je kratko i zvučno. To je, dakle, zbog zvučnog imena, a ne zbog njezine biografije.

Misia Sert u svoje se vrijeme družila s nekim od najslavnijih umjetnika svog vremena poput Coco Chanel, Claude Debussy, Renoir, Pablo Picasso itd. Provodite li vi svoje slobodno vrijeme u društvu nekih slavnih umjetnika?

Ne provodim vrijeme sa slavnim umjetnicima. Provodim ih sa svojim prijateljima, a neki od njih su slavni umjetnici (Sophie Calle, Maria de Medeiros, Amir Hosseinpour itd.).

Zanimljivo je da neke poznate popularne pjesme izvodite na fado način. Odakle ta ideja da popularnu glazbu prilagodite fado izrazu?

Sve moje ideje, koncept, fotografije, grafike i sva kreativnost dolazi od mene.

Posebno ste traženi i cijenjeni u Japanu. Postoji li neka određena kemija između vas i japanske publike ili je nešto drugo posrijedi?

Moj umjetnički put bio je vrlo značajan. Bila sam u Japanu gdje sam održala 13 koncerata. No, nakon toga radila sam diljem svijeta, pa su mi zemlje poput Španjolske, Francuske, Njemačke i zemlje Istočne Europe postale jednako važne kao i Japan. Između mene i japanske publike, baš kao i francuske, postoji lagana estetska i umjetnička komunikacija. Ne moram im ništa objašnjavati. Oni me spontano osjećaju.

Ove godine obilježavate 20 godina od izlaska prvog albuma 'Misia' iz 1991. godine. Kada se osvrnete na početak, jeste li vjerovali da ćete ostvariti međunarodnu karijeru i postati svjetski priznata umjetnica?

Portugalska knjiga o fado glazbi moj prvi album smatra prvim primjerom onoga što danas zovemo 'novo fado'. Jedno od najvećih dostignuća za mene je upravo to što sam stvorila fado s pjesama za publiku koja tada nije ni postojala. Vrlo je važno imati tu umjetničku suštinu i vjerovati u nju. Sva priznanja i nagrade koje sam primila su također rezultat te energije koju izmjenjujem s publikom širom svijeta. I na tome sam posebno zahvalna. Nikada nisam imala i nikada neću imati planove za budućnost. Stvari se jednostavno dogode.

Iza vas je devet studijskih albuma. Posljednji, 'Ruas', objavili ste 2009. godine. Spremate li novi album uskoro?

Da. U jesen 2011. godine.

Znate li već kako će se zvati i čije će se pjesme naći na albumu?

Moji će se slijedeći album zvati 'Senhora de Noite' ('Dama noći') i sadržavat će tradicionalne fado pjesme u suvremenim aranžmanima i, što je vrlo važno, sve su pjesme napisale žene. To je prvi puta u povijesti fado glazbe da se koristi takav jedan koncept.

Hoćete li zagrebačkoj publici predstaviti neke nove pjesme ili će to biti pjesme s 'Ruasa' plus presjek dosadašnje karijere?

Zagrebački će koncert biti predstavljanje pjesama s albuma 'Senhora de Noite'.

Već ste nastupali u Zagrebu. Je li vam zbog nečeg posebnog ostao u sjećanju?

Vrlo se dobro sjećam publike, vrlo emocionalne i vrlo spontane. Također se sjećam sjajnog vina koje se zvalo 'little blue' (plavac mali). U Zagrebu mi se sviđa sva ta priroda u centru grada. No, najviše sam se u Zagrebu zaljubila u mali mikrokozmos (biljke, lutke, mali predmeti, cvijeće itd.) koji se mogu vidjeti između dva prozorska stakla na kućama. To je vrlo poetično. Imam jako puno fotografija. I muškarci su u Zagrebu jako lijepi.