Danas je jedna od najgledanijih emisija u hrvatskome televizijskom eteru, emisija 'More' obilježila svoje tisućito emitiranje. Tim povodom razgovarali smo s jednom od urednica emisije Nadom Šurjak, koja će iduće godine obilježiti četrdeset godina rada na HRT-u. Lada je napravila na tisuće reportaža, izvještavala s mnogih događanja, surađivala u brojnim emisijama, ali emisija 'More' jedna joj je, kaže, od najdražih
Emisiju pod nazivom 'Ljudi, more, obale' 1982. godine osmislio je i pokrenuo Branislav Bimbašić, tadašnji dopisnik Televizije Zagreb iz Pule. Prvo 'More' iz HRT-ova centra u Splitu emitirano je u listopadu 1999. godine. Forma je emisije gotovo otpočetka emitiranja dokumentarna. Uvijek je sadržavala priče o takozvanim malim ljudima, ribarima, pomorcima, težacima, njihovim životima i pogledima na život. Emisija je dvaput dobila nagradu Ministarstva pomorstva za promicanje pomorske znanosti i kulture, a lijepe i zanimljive priče koje priprema redakcija emisije, gledatelji naprosto obožavaju.
'Mislim da je emisijama, kao i ljudima, tajna dugovječnosti - u umjerenosti i optimizmu. Teme i način njihove obrade u 'Moru' ne iritiraju, ne nerviraju i ne dijele gledatelje pa će rijetko tko ljutit u vrijeme emitiranja, okrenuti program. Naprotiv, gledatelji nam kažu da nas rado gledaju uz nedjeljni ručak i da im ručak bolje ide u tek, uz lijepe priče i kadrove mora. Nastojimo s vremena na vrijeme biti vrckavi i duhoviti i to na onaj pomalo starinski način, uz priče ribara i otočana. I ta umjerena doza tradicionalnosti, koju smo, inače, u brzini života izgubili, ljudima je itekako dobro došla', ističe Nada Šurjak.
Itekako joj godi to što je emisija, zbog svojih lijepih i toplih priča, kao i idiličnih snimaka, među TV kritičarima i gledateljima stekla epitet 'televizijskog sedativa'.
'Meni 'More' paše uz karakter (smijeh). Inače bih imala problem s urednicima informativnih emisija sa svojim 'toplim, ljudskim pričama'. One su, zanimljivo, urednicima manje zanimljive, a kod gledatelja omiljeni žanr. U pravilu, najbolje povratne informacije gledatelja upravo imamo od tih toplih priča s običnim ljudima. Tako je u legendu emisije ušao čovjek iz Dalmatinske zagore Mate Vukorepa i njegovi ribarski pokušaji koje je na svoj osebujan način zabilježio kolega Ante Granik iz šibenskog studija. Taj prilog iz 'Mora' poslije je imao desetke tisuće lajkova na internetu', pohvalila se Nada.
Od bezbroj priloga koje je njezina redakcija napravila, teško joj je izdvojiti neku posebnu.
'Ipak, draga mi je priča o stogodišnjem ribaru, barba Androtu iz Staroga Grada na Hvaru. Snimili smo ga pred kućom kako krpa mriže. Bez naočala. Ima i lovačku dozvolu i još ide u lov. Gleda televizijske serije i kaže 'štije' novine. Nikad ne čita osmrtnice. 'Nisam lud', kaže. Obećala sam mu da će 'More' doći na proslavu 100. rođendana. A to je uskoro', otkrila je.
I dalje je puna radnog elana. I ona, kaže, ima neku 'žicu' barba Androta.
'Valjda ću i ja i sa 100 godina, u mislima još krpati svoje novinarske priče. Dogodine u ožujku je četrdeset godina mog novinarskoga rada. Od prvog do zadnjega dana provela sam na HTV-u. Ne mijenjam lako dres. Uvik bili, a u Moru plavi (smijeh). Novinarstvo nije za mene posao, već strast i ljubav. Mislim da sam sretna osoba jer volim to što radim. I da se opet rodim, opet bih baš ovakav novinarski posao radila. Onaj bez nabrijavanja i senzacija, a koji grije dušu gledatelja', ističe.
Urednici emisije 'More': Odri Ribarović, Dominik Strize, Nada Šurjak, Zdravko Kleva, Franka Jović Tonkli
Ciljevi idućih godina su joj - što dulje ostati na nogama.
'Ono kao Bruno Vespa, najstariji voditelj RAI-a. Voljela bih u ove dvije godine, koliko ću još biti na HTV-u, snimiti i još jedan dokumentarac. Znam i koji! O našoj književnici Vesni Krmpotić, mojoj dugogodišnjoj poznanici i duhovnoj tragateljici poput mene, koju sam sretala i snimala na brojnim putovanjima u Indiji pa već imam dosta arhivskog materijala. Vesnin opus ne mjeri se stotinama, nego tisućama knjiga poezije, proze, priča i edukativne literature za djecu. Ako ovo pročita tko iz Dokumentarnog programa HTV-a, neka mi ostvari tu novinarsku želju. Eto vidite, za 40 godina rada od HTV-a tražim samo da radim, gdje toga još ima?' smije se Nada.
Kao dobre strane svog posla izdvaja mogućnost susreta s najrazličitijim ljudima, situacijama, sudbinama.
'I putovanja, ponekad kratka, rjeđe daleka, a sve obogaćuje život. Loše strane su stalna borba s vremenom, stres i, naravno, organizacijsko -financijske muke s kojima se treba boriti ako želiš zakoračiti u neku drugačiju formu ili snimiti nešto po svijetu', kaže.
Osim u svom poslu, urednica uživa u čitanju, meditiranju, jogi, obilasku različitih duhovno-kontemplativnih susreta i druženja.
'Moja kći Mirta kaže: 'Nema crkve u kojoj nisi bila i duhovnog mjesta na kojem nisi molila.' Što mogu? Uz ono vidljivo, zanima me i onaj dio ljudskog života, oku nevidljiv', otkrila je.
Svoj odličan izgled i fit liniju u 62 godini među ostalim zahvaljuje i zdravoj prehrani, a objasnila nam je što je najljepše u godinama u kojima je sada.
'Jedem sve osim mesa. Nastojim da je pripremljeno lagano i svježe. I jedem puno, ali imam dobar metabolizam. Otkad mi se rodila unuka, moja ljubimica, vježbam manje jogu jer ne stignem, a više uz nju na dječjim igralištima. Pamtim epizodu iz jednog filma u kojem postariji junak, slušajući jadikovke svog nesretno zaljubljenog nećaka, kaže: 'Blago mi se što sam star pa više nema ljubavnih jada.' Često se osjećam poput njega. U ovim se godinama ne pati zbog nevažnih, malih stvari. Što je još lijepo u mojim godinama? Sve. Zrelost poimanja života. Fina distanciranost od situacija i ljudi koji su te nekad znali izbezumiti. Počinješ razumijevati ljude i situacije i manje prosuđuješ i osuđuješ, a to je valjda i smisao života. Kad gledam stare fotke i televizijske snimke, mislim 'Ajme, što mi je lice svježe i sjajno, a frizura loša', rekla je.
Nada Šurjak je na HRT-u već 40 godina
Sa svojom mezimicom, unučicom Chiarom, kćeri novinarke Mirte, provodim najviše slobodnog vremena.
'Otkad se rodila, nalijepila se na nonu kao priljepak. Nikoga ne želi da je vodi i dovodi iz vrtića nego ja. Na engleski i ples, također. To sebi objašnjavam ovako - bit će da nisam bila dovoljno prisutna i u kući kad je rasla Mirta pa sada to imam priliku s Chiarom. Ponekad mi je teško s vremenom, ali istinski uživam. Zagrliti dijete i igrati se s njim, najbolja je meditacija i relaks na svijetu..
Nekadašnji zdravstveni problemi sa štitnjačom jave se s vremena na vrijeme, ali ona ih, kaže, ne 'banda'.
'Nemam kad se baviti s tim. To ću poslije, kad ne budem radila u novinarstvu i kad Chiara i Mirta porastu. Ubit će me Mirta! Ona je moj najdraži i neponovljiv proizvod. S njom je uvijek smijeh, a često i nevera. Ali je u svemu jedinstvena', pohvalila se.
Temperamentna Splićanka otkrila je u kojim situacijama burno reagira i što čini kad joj je teško.
'Rijetko burno reagiram, ali kad se čaša prelije, onda plačem. Jer mi je žao ljudske gluposti i svoga nerviranja. U pravilu sam trpeća do krajnjih granica. Zato i nemam štitnjaču. Ali ja sada znam da ništa nije vrijedno nerviranja. Jer i kad te ljudi povrijede i zabole, treba znati da u tom trenutku nisu mogli i znali bolje i drugačije. Oprost je najveća stvar koju treba naučiti u životu. Oprostiti drugima i sebi da bismo živjeli duže i ljepše', zaključila je na kraju.