Predstavi nam Wasted Generation:

Bend Wasted Generation osnovali su 2002. godine Dinko Pleša (gitara/vokal), Igor Milaković (gitara) i Alen Valinčić (bubnjevi). Nakon nekoliko mjeseci djelovanja pod različitim imenima (Zvučna kutija, Rock zona i sl.), bend se konačno odlučio za ime Wasted Generation jer nam je to zvučalo najrokerskije i upečatljivo, bez obzira na to što ljudi često polome jezik dok ga izgovore kako treba – ali zato, kad ga jednom nauče izgovoriti i zapamte ga, to je to! Tom trojcu uskoro se pridružuje i kolega iz srednje škole, basist Petar Španjić, i tek tada bend počinje s ozbiljnijim probama i nastupima. U ovoj postavi bend funkcionira četiri godine, kada iz benda odlazi gitarist Igor Milaković, a na njegovo mjesto dolazi Hrvoje Hleb, Dinkov kolega iz glazbene škole. U gotovo isto vrijeme, na jednom koncertu u Donjem Miholjcu upoznali smo se s tada nimalo poznatim Zoranom Mišićem te smo se odmah poklopili po pitanju glazbenog ukusa i bendovskih ciljeva i nedugo poslije Zoki postaje glavni vokal benda. Tada nastaje jedna od najprepoznatljivih pjesama benda - Swingirl. U listopadu 2007. godine Hrvoje Hleb radi fakultetskih obaveza odlazi iz benda, a dolazi sadašnji gitarist Krešimir Arambašić. Početkom 2008. godine bend se suočava s novim gubitkom člana – iz benda odlazi Zoran Mišić te se počinje eksperimentirati bez pjevača, prilikom čega nastaje instrumentalna pjesma 'Skeletons In The Closet'. Nakon kratkog vremena bendu se priključuje Roni Rengel iz Virovitice, koji na iznimno neobičan način dolazi u bend. Nakon što je čuo kako tražimo pjevača, poslao nam je poruku – preko YouTubea! Naravno, kao svi normalni ljudi, nismo tu poruku ni primjetili dobra dva mjeseca, dok Pero (basist) nije sasvim slučajno jednog dana naišao na video i javio se Roniju. Tada je Roni došao iz Virovitice u Osijek na 'audiciju', otpjevao par rock klasika ('Stairway to heaven', 'Simple man', 'Highway to hell', 'Swingirl'...) i istog dana je postao punopravan član Wasteda. Kao pjevač visokih vokalnih sposobnosti, uspio je popratiti sve glazbene potrebe i želje ovoga benda te nakon par mjeseci odlazimo u Požegu u Studio Depth i snimamo svoj prvi album na engleskom jeziku pod nazivom 'Wasteland'. Trenutno je u pripremi i novi album, a bend odnedavno radi pjesme i na domaćem jeziku. Što se tiče glazbenih uzora i utjecaja, širok je spektar jer svaki član benda ima neke svoje specifične uzore, iako smo se kao bend uspjeli složiti oko nekoliko zajedničkih, kao što su AC/DC, Guns N' Roses, Deep Purple, Led Zeppelin...

Kako je došlo do toga da Wasted Generation bude predgrupa Guns N'Roses?

Ovo je pitanje koje nam se svakodnevno postavlja u zadnjih nekoliko tjedana – i to ne samo da nas pitaju drugi ljudi, nego se čak i mi sami to i dalje pitamo. Iskreno, nismo ni mi potpuno upućeni kako je cijeli proces tekao, sve što znamo je da nas je odabrao Gn'R menadžment. Djelovali smo brzo, uporno i strpljivo. Čim smo čuli da će Gn'R održati koncert u Zagrebu, kontaktirali smo Lupa Promotion od kojih smo dobili odgovor da ćemo ostati u kontaktu te biti informirani čim se sazna nešto više o predgrupama (hoće li uopće biti mjesta za lokalne predgrupe, za koliko njih itd.). Zatim smo na njihov zahtjev poslali autorsku pjesmu 'Swingirl', nekoliko slika benda i kratku biografiju kako bi na temelju toga menadžment Gn'R-a mogao odlučiti o predgrupi. U vremenu dok Lupa Promotion nije ništa novo saznala, tj. dok Gn'R menadžment nije poslao nikakav službeni dopis vezan uz predgrupe, kontaktirali smo putem maila i Facebooka s ljudima koji su blisko povezani s Guns n' Rosesom, poput žene koja je opjevana u njihovoj pjesmi 'My Michelle' (Michelle Young), njihovog road managera (Del Jamesa), producenta s najnovijeg albuma Chinese Democracyja (Caram Costanzo) te Axlovu osobnu menadžericu Betu Lebeis. Iako nam ni oni u tom trenutku nisu mogli reći ništa konačno i potvrdno, na taj smo se način povezali s njima, vjerujem da je to također pomoglo pri odabiru. Zatim smo iznenada, iz Lupa Promotiona, obaviješteni da je menadžment Gunsa odobrio upravo nas kao predgrupu. Sve ostalo je povijest.

Od koncerta prije svega očekujem naš kvalitetan nastup, tj. kvalitetnu prezentaciju autorskih pjesama pred velikim brojem ljudi, od kojih velika većina nikada nije ni čula za ime benda, a kamoli za pjesme, očekujem dobru zabavu prije, za vrijeme i poslije koncerta, nova poznanstva, pozitivne reakcije na naš nastup i da će nam to otvoriti neka nova vrata u budućnosti – pritom najviše mislim na nove kontakte, koncerte itd. Lagao bih kad bi rekao da ne bih volio popričati s Axlom jer mislim da je općenito šteta ne popričati s osobom koja iza sebe ima toliko životnih priča, iskustava i sl. Općenito Axla smatram prilično zanimljivom osobom, iako nisam siguran koliko je on raspoložen za nekakva druženja s čovjekom kojeg vidi prvi, a možda i posljednji put u životu. Kažem 'možda' jer se potajno nadam još kojem susretu ovakve vrste – uvijek optimist! Uglavnom, cijeli taj događaj željno iščekujem, najviše zato što ni sam još ne znam kako će to sve izgledati, što će se sve tamo dogoditi, a tako je i najbolje.

Misliš li da biste mogli prije uspjeti vani nego kod nas? Kako objašnjavaš to da su npr. bendovi Father (Rijeka) ili Rising Dream (Zadar) gotovo poznatiji u inozemstvu nego kod nas budući da vrlo često nastupaju vani?

Što se tiče bendova poput Father, Rising Dream itd., mogao bi im reći kao u onoj jednoj TV reklami: 'Znam kako vam je.' Mislim da je nešto lakše uspjeti kod nas ukoliko radiš pjesme na hrvatskom jeziku jer, iako je ovdje manje tržište, manja je i konkurencija, ali je problem što većina rock/metal bendova u Hrvatskoj radi pjesme na engleskom jeziku, pa im se zbog toga ovdje zatvaraju vrata domaćih diskografskih kuća, medija itd. Uostalom, takav je slučaj i s nama, jer smo i mi također dosad radili isključivo pjesme na engleskom jeziku. Tek nedavno počeli smo raditi pjesme i na hrvatskom jeziku, kada smo otkrili da možemo i znamo napisati tekst na hrvatskom, a da ne zvuči previše klišeizirano i bezveze. A sasvim je normalna stvar da si poznatiji tamo gdje često nastupaš, samo što je pomalo ironično da si ponekad prihvaćeniji u inozemstvu nego u svojoj zemlji. Meni je žao što više hrvatskih kvalitetnih rock bendova ne radi pjesme na hrvatskom jeziku jer bi tako dobili pozornost koju zaslužuju, a i mi bi time češće imali prilike otići i poslušati dobar rock koncert nekog domaćeg benda. U našem slučaju, nama je očito trebalo gotovo osam godina sviranja i postojanja kako bi se napokon osjetili dovoljno spremno i zrelo izraziti se i na svom jeziku. Druga stvar je u tome da mi sviramo prije svega radi glazbe, pa bi bilo šteta da nam glazba pati i ispašta zbog  naše tvrdoglavosti i ograničenosti da radimo isključivo glazbu za strano tržište do kojeg možda nikada nećemo doći i zbog čega će naša glazba možda zauvijek ostati u naša četiri zida među kojima održavamo probe. Domaće ili strano tržište, najvažnije nam je da sviramo i uživamo u glazbi koju stvaramo, a vrijeme će pokazati svoje.Za koju diskografsku kuću snimate i kad planirate novi album?

Mi još nemamo diskografsku kuću jer nijedna domaća kuća nije pokazala interes za nas zbog toga što smo dosad pjevali isključivo na engleskom jeziku, a što se tiče inozemnih diskografa, moram priznati da njih nismo ni dovoljno kontaktirali – cijelo vrijeme smo čekali neku pravu priliku i kvalitetnije studijske snimke, pa smo vjerojatno zato tako odugovlačili. Uskoro bismo trebali snimiti nove pjesme u profesionalnom studiju, pa bismo nakon toga trebali maksimalno krenuti u potragu za izdavačem, domaćim ili stranim. Mi se inače šalimo da nikada nećemo 'izdati', odnosno iznevjeriti svoje pjesme. Trenutno imamo desetak snimki koje smo uploadali na MySpace stranicu www.myspace.com/wastedgenerationx, a nove pjesme od kojih ćemo napraviti novi album planiramo snimiti do kraja godine.

Kakva je situacija u Osijeku kad je riječ o rock klubovima i svirkama? Čini li ti se da ipak raste broj mladih fanova kojima više odgovara rock nego sveprisutne nesretne cajke? Ili je razlog to što mladi rokeri imaju puno manje mjesta za izlaske, a za druge ima i previše lounge barova i sličnih, nazovimo ih, fancy klubova?

Nažalost, u Osijeku se rock scena svela na doslovno dva-tri kluba/kafića, od kojih bih izdvojio klub Mini teatar i caffe night bar Big Ben. Ali nije problem ni u klubovima ni u koncertima, nego ljudima koji bi ta mjesta trebali češće posjećivati. Bez obzira na to što je Osijek relativno velik grad i što se u Osijeku rock koncert može čuti na svega dva-tri mjesta tjedno, svejedno takvi koncerti rijetko budu zadovoljavajuće posjećeni, dok se na fancy mjestima ljudi guraju kako bi stali ili prošli do šanka, što ukazuje na to da bi, izgleda, trebali otvoriti još pokoji takav klub da ljudi mogu stati bez problema. Ali evo, čak mi to ni ne smeta, mogu shvatiti da netko voli rock, netko pop, netko narodnjake i sl., nego me zapravo najviše smeta činjenica da ljudi koji slušaju rock ne dolaze na koncerte zbog raznih razloga, npr. nekima je lijeno, nekima je skupo (iako cijena koncerta rijetko prijeđe cijenu piva, hehe), neki su preveliki konformisti, pa će radije otići i na mjesto gdje im se ne sviđa glazba samo zato što tamo idu svi itd. Kada bi na koncerte dolazilo bar 10 posto ljudi u Osijeku koji vole i slušaju rock/metal/punk glazbu, nitko ne bi ni spomenuo te 'fancy' klubove i narodnjake, a ovako djeluje kao da su oni krivi za slabu rock scenu. Neka svatko radi onako kako želi, a prava će glazba uvijek naći svoj put!

Kako vidiš rock scenu u Hrvata? Možeš li izdvojiti neki bend ili izvođača koji je na tebe ostavio dojam?

S obzirom na to da se i sam bavim glazbom, vidio sam i čuo za puno mladih rock bendova, ali me rijetki uspiju pridobiti, najviše iz razloga što sam ja veliki obožavatelj rocka iz 70-ih i 80-ih, a takvu glazbu rijetki ovdje sviraju. Općenito, hrvatska rock scena gledajući iz perspektive broja bendova je dobra jer mi se čini da stvarno postoji puno mladih bendova, ali gledajući iz perspektive interesa publike i medija za rock, na tome se još treba poraditi i poboljšati. Bendova ima, koncerata ima, publike nema! Što se mene tiče, budući da si u Hrvatskoj baš i ne mogu naći hard rock bend koji bih posebno izdvojio, a takvi me najviše i zanimaju, nabrojit ću sve koje slušam i cijenim, a to su Gibonni, Đorđe Balašević, Parni valjak, Majke i Opća opasnost.

Možeš li se sjetiti najluđeg iskustva sa svirki benda Wasted Generation?

Hehe, prvo što mi je palo na pamet je jedno smiješno iskustvo koje smo imali u samim počecima – svirali smo u jednoj srednjoj školi na nekakvoj dodjeli svjedodžbi i pripremili smo desetak pjesama, ali je došlo do nesporazuma s ravnateljicom koja je sve učenike već nakon prve pjesme odvela nekamo dalje, tako da smo mi ostatak koncerta odsvirali samo pred domarom i spremačicom. S obzirom na to da nisam siguran koje iskustvo upada u kategoriju ludog iskustva, a koje u kategoriju odličnog iskustva ili iskustva koje treba ostati tajna, reći ću da se ne mogu sjetiti najluđeg iskustva! 

Navedi nekoliko koncerata na kojima si bio i koji su te impresionirali. Koji ćeš koncert nekog benda sigurno pohoditi u bližoj budućnosti?

Zadnji odlični koncerti na kojima sam nedavno bio su Opća opasnost, Gibonni i Parni valjak, a u zadnjih par godina bio sam i na koncertima Whitesnakea, Deep Purplea, Velvet Revolvera, Stevea Vaija, Dream Theatera... Svi ti koncerti su me oduševili, svaki iz nekog svog razloga, pa dajem preporuku za svaki od ovih bendova.

Što trenutno slušaš? Kako provodiš vrijeme kad si slobodan? Kako tvoji roditelji gledaju na tvoju rock karijeru?

Upravo sad? Upravo slušam stvar Gerryja Raffertyja - Baker Street. Odlična pjesma! Inače ne mogu reći da aktivno slušam glazbu, tj. da sjedim kod kuće i preslušavam bendove i albume. Dok nešto radim, pustim si glazbu i uživam, ali više na pasivan način. Uz bend, završavam i studij psihologije u Osijeku te dajem instrukcije iz gitare u privatnoj glazbenoj radionici Ars Nova. Uz nabrojano, radim sve stvari koje vole i rade mladi – jedino ne slušam sve što slušaju mladi! Roditelji me potpuno podržavaju u pogledu benda, i financijski i motivacijski, jedino što me s vremena na vrijeme moraju opominjati i podsjećati da ipak i studiram nešto, hehe.

Što bi poručio čitateljima tportala?

Sad bih ja trebao smisliti nekakvu mudru izjavu ili izreku, je l'? Hehe. Evo, probat ćemo ovako – čitatelju tportala, što god sada radio, nakratko prestani raditi i razmisli živiš li život onakav kakav stvarno želiš. Ako da, odlično, ponosno nastavi uživati u svom životu. Ako ne, nađi razloge zašto je to tako. Nakon što ih nađeš, probaj ih eliminirati, promijeniti i u tom smjeru djeluj. Budi uporan, jak i strpljiv, i možda uspiješ. Možda i ne, ali bar ćeš znati da si probao. Bilo kako bilo, nemoj proklinjati mene – ja živim za 'možda'.