Običnog jutra umirovljeni djelatnik UN-a Gerry Lane i njegova žena odvode kćeri u školu, kada iznenada nastaje kaos. Usred prometne gužve u kanjone filadelfijskih nebodera stušte se nepregledne gomile zombija. Film 'Wold War Z' u režiji Marca Forstera te produkciji Brada Pitta i u ulozi Lanea, ne traje ni pet minuta, a već ih je krcat ekran.
Pun ih je New York i Los Angeles, okupiraju svaki veliki grad. Nema više ni predsjednika SAD-a, a na Gerry Laneu ostaje da spasi svijet. UN-ov umirovljeni istražitelj shvaća da je riječ o strašnoj pandemiji nepoznate bolesti, zahuktava se globalni rat protiv nemrtvih, a tražeći izvor virusa i nultog oboljelog, glavni junak juri svijetom sve do Moskve i Jeruzalema. On sam protiv živih mrtvaca.

Najskuplja i najspektakularnija zombijevska apokalipsa svih vremena, najveći ovogodišnji ljetni blockbuster, okupirao je krajem lipnja i naša kina. Enormni troškovi proizvodnje, ponovljenog snimanja zadnjih četrdesetak minuta filma, spektakularnih scena poput navale zombija preko jeruzalemskih zidina, često 1.500 članova filmske posade u jednom danu i 45 tona tehničke opreme na setu, izrada 3D verzije i reklamiranje dosižu ozbiljnih 400 milijuna dolara. Veliki ulog da nesigurni Paramount ponovno zablista, a Bradu Pittu, koji se nakon 'Mr. and Mrs. Smith' već godinama nije našao u ulozi akcijskog junaka poput Brucea Willisa ili Toma Cruisea u njihovim franšizama, probudi uspavanu karijeru. Ali zašto baš musavim zombijima?

Dakako, zombiji su metafora. Od svojih korijena u haićanskom folkloru do najnovije inkarnacije u žrtve globalno raširenog virusa, desetljećima su oslikavali strahove generacija, piše u New Yorkeru sociologinja Devon MaloneyU prljavim su ritama velikim i malim ekranom trapavo vukli otežane udove i žderkili ljudsko meso, ograničenih spoznajnih sposobnosti i nemajući što reći osim 'mmbbbmm'. Jednom su bili metafora borbe protiv rasne segregacije, drugi puta komentar ili satira o komunizmu, treći o liberalnom kapitalizmu, tehnokraciji, konzumerizmu i monotonoj rutini radničkog puka.

No ako oni doista oslikavaju strahove svake generacije, kao što to kaže Maloney, onda je generacija s početka novoga milenija doista nasmrt preplašena. Na Wikipedijinom popisu zombijevskih filmova, od 'Kabineta dr. Caligarija' Nijemca Roberta Wienea snimljenog 1920. do današnjeg 'Svjetskog rata Z' u gotovo stoljetnoj produkciji izbrojit ćete 623 naslova, od čega ih je od 2000. godine dosad, u samo malo više od jednog desetljeća, snimljeno 420, dvije trećine. Finalist ovogodišnjeg Tropfesta Australia, najvećeg svjetskog festivala kratkog filma za mlade filmaše je 'Cargo', zombi priča Bena Howlinga i Yolande Ramke. I ovogodišnja Njujorška konvencija ljubitelja stripa u listopadu će cijela biti posvećena zombijima u filmu, literaturi, stripu i video igricama.

Od filma '28 dana kasnije' gdje Cillian Murphy izbjegava virus koji je London pretvorio u grad zombija ili serije 'Hodajuća smrt' (The Walking Dead), čiju je zadnju epizodu treće sezone gledalo 12,4 milijuna gledatelja, najviše u povijesti američke kabelske televizije, do najnovijeg 'Toplog tijela', ljubavne priče djevojke i zombija (glumi i John Malkovich), zombijevska tematika doživljava više no očiti uzlet. Čak i srpska kinematografija ima zombi horor 'Zona živih mrtvaca' Milana Konjevića. Nedostaje još hrvatska, iako bi mogla govoriti o hordama nezaposlenih zombija. Optimističnih sedamdesetih Lucas i Spielberg su dječački zaigrano gledali u zvijezde i općili s gostima iz svemira, a današnja je generacija pobjegla na groblja, u mrak i sveopću destrukciju, preplavljena pucačinama, zombijima, vukodlacima, vampirima, mutantima i čudovištima s kojima se bori čak i dječji junak Harry Potter.

Dok su prije četiri desetljeća u 'Noći živih mrtvaca' zombiji Georgea Romera za sobom krepano vukli raspadnute dijelove tijela, Pittovi su protivnici olimpijski sprinteri brzine Usaina Bolta. Današnja brzina interneta i prožvakavanja informacija valjda je oživjela i žive mrtvace. I dok su u ranijim filmovima opsade zombiji opsjedali derutne zgrade, šoping centre i gradove, Forster uzdiže zombijevsku metaforu na globalnu razinu koja bi trebala govoriti o ksenofobiji, strahu od globalnih epidemija, kraju civilizacije i globalnoj kataklizmi zbog nuklearnog rata koja traži globalnu akciju.

Film je rađen prema istoimenom bestseleru Maxa Brooksa, nastavku ranijeg 'The Zombie Survival Guidea'. Knjiga je zapravo kritika nesposobnosti američke vlade da rješava globalne probleme, na izolacionizam i nemoć međunarodne diplomacije. U njoj se nuklearnim ratom međusobno uništavaju Iran i Pakistan, infekcija se širi prodajom organa na crnom tržištu, a Palestinci vjeruju da je virus proširio Izrael. No filmska verzija se kloni društvenih i političkih komentara, pa Brad Pitt, između ostaloga, samo vidi atomsku gljivu iznad Bliskog istoka, a nulti pacijent nije pronađen u Kini, kao što stoji u romanu, nego u Južnoj Koreji, da se izbjegnu problemi s kineskom cenzurom. Treba vratiti 400 uloženih milijuna, a Kina je drugi najveći uvoznik američkoga filma. 'Ako se htjela akcijska jurnjava Ramba protiv zombija, čemu korištenje tako elegantne i pametne knjige kao što je Brooksova?', pitaju zlobnici.

Začudo, u filmu ima za holivudske standarde iznimno velik broj sporednih likova drugih nacionalnosti osim američke, što većina ne tumači zagovaranjem multikulturalnosti, nego jednostavnom činjenicom da je to film Brada Pitta koji računa na globalnog gledatelja, međunarodnog jetsetera s imidžem pratitelja Angeline, spasiteljice trećega svijeta, bijelog Amerikanca koji sada sam spašava cijeli svijet.

Je li ga spasio? Da, ali ne i konačno. Jer kako bi inače slijedio nastavak?