Iako nas često tjeraju da škiljimo preko jastuka koji čvrsto privijamo k sebi u djetinjastoj nadi da će nas zaštiti od scene za koju znamo da dolazi, filmovi strave i užasa nas fasciniraju. No ono što hororima daje pravu moć nad našom poljuljanom hrabrosti su kultni likovi strave, koji i nakon završetka filma ostaju vrebati iz mračnih kutaka sobe, potpomognuti našom preplašenom maštom. Prisjetimo se najstrašnijih faca horora
Rukavica s britvama, crveno-zeleni pulover i spaljeno lice Freddyja Kruegera redefinirali su pojam noćne more. Od prvog pojavljivanja u 'Stravi u Ulici brijestova' 1984. pa sve do danas Krueger je jedan od najprepoznatljivijih likova ne samo hororaca, nego filma uopće.
Svatko zna da Freddy proganja svoje žrtve u njihovim snovima te da ih ubija u često fantazmagoričnim okruženjima koja može stvoriti samo mašta šamarana noćnom morom, no rijetki se sjećaju kako je Freddy nastao.
Frederick Charles Krueger rođen je kao sin jednog od stotinu manijaka koji su silovali opaticu Amandu Krueger. S obzirom da ga je očuh neprestano podsjećao na njegovo od strane društva osuđeno porijeklo, malom Freddyju je zatitrao manijakalni živac koji je naslijedio od svog pravog oca te se latio britve kako bi očuhu pokazao svoj prirodni talent. Nedugo nakon toga pod britvu je stavio nekolicinu lokalne djece, a kad je na sudu oslobođen optužbe, roditelji žrtava uzeli su pravdu u svoje ruke, polili ga benzinom i pretvorili u ljudsku baklju. No to ga nije zaustavilo, nego mu je samo podarilo prepoznatljivu vanjštinu.
Freddy je nadmudrio svoje krvnike sklopivši savez s drevnim demonom noćnih mora te je uskoro nastavio masakrirati klince iz Ulice brijestova u njihovim snovima, istovremeno postavši svojevrsnom ikonom osamdesetih i devedesetih. Osim pojavljivanja u osam filmova, Freddy je vodio svoju televizijsku emisiju, imao je svoju videoigru, pojavio se u romanima i stripovima, a najbizarnije od svega, našao je mjesto čak i u dječjoj lutkarskoj seriji te kao akcijska figura na policama trgovina s igračkama. Ukratko, Freddy se uistinu čini neuništivim, a u tekućoj godini najavljen je remake izvornika. Ovoga puta prugasti pulover i rukavicu s britvama bi umjesto legendarnog Roberta Englunda trebao navući Jackie Earle Haley kojeg pamtimo kao Rorschacha iz 'Čuvara'
Punih šest godina prije no što je Wes Craven uobličio gore spomenutog ubojicu iz noćnih mora, još jedan velikan horora stvorio je svoju legendu strave i užasa. John Carpenter inspiraciju je našao u američkom urbanom folkloru te dodao novu strahotu sablasnom svetku Noći vještica udahnuvši život na filmskom platnu Michaelu Myersu
Kao i Freddyjev, Myersov hobi je ubijanje, no on to čini samo u posebnim prigodama, na Noć vještica. Karijeru je počeo ubivši vlastitu sestru, a kao nagradu je dobio djetinjstvo provedeno u mentalnoj instituciji, no nikakav psihološki tretman nije mogao izliječiti njegovu strast za ubijanjem. Očito i sam ljubitelj repriza, voli se vraćati u svoje rodno mjesto na Noć vještica kako bi nastavio svoj ubilački pohod.
Tih, ali brutalan ubojica lica skrivenog iza izbijeljene maske Enterpriseovog kapetana Kirka intrigira filmske gledatelje već više od tri desetljeća u čak deset filmskih naslova. Neumoljiv, sablasno tih u svojoj okrutnosti te neuništiv, Michael Myers je filmsko utjelovljenje neukroćenog i neshvatljivog nasilja kakvo ponekad u maloj mjeri čuči u svima nama.
Jason je u posljednja tri desetljeća, poput Freddyja i Myersa, postao ikonom horor filma. Od potonjeg je čak posudio i foru s maskom te je iznenađujuće uspješno isfurao gotovo isti imidž.
Jason je na svojevrstan način čak i strašniji od originalnog ubojice s maskom. Dok Myers lišava života one koji stanu između njega i njegove sestre, Jason je znatno manje izbirljiv. Ubit će sve i svakoga tko mu se nađe na putu. Nisu sigurne ni žene, ni djeca, ni starci u kolicima, pa čak ni psi. A da stvar bude strašnija, koliko god brzo bježali, manijak iza hokejaške maske će vas svojim staloženim geganjem naposljetku ipak stići.
Jason drži rekord s jedanaest filmova u kojima se pojavio, a na svojem ubilačkom pohodu vidio je više akcije od mnogih superjunaka. Osvojio je Manhattan, prošao put do pakla i nazad, ubijao u svemiru i pomlatio se s jednim od najvećih – Freddyjem Kruegerom.
Pravim imenom Bubba Sawyer, ovaj celuloidni psihopat započeo je cijeli podžanr slasher horora. No za razliku od njegovih gore spomenutih sljedbenika naoružanih kuhinjskim noževima i britvama, on svoje žrtve kasapi na daleko manje elegantan način.
Prvi put se latio motorne pile 1974. godine, a kada se pojavio u kinima, publika je Leatherfacea doživjela toliko brutalnim da je napuštala kino-dvorane nakon početnih minuta. Velika Britanija je zbog okrutnosti filma zabranila njegovo prikazivanje u kinima u čak tri navrata, za svaki slučaj. 'Teksaški masakr motornom pilom' u Londonu je prvi put u cijelosti prikazan 1999. godine, 25 godina nakon što je snimljen.
Za razliku od sablasno tihih Jasona i Myersa, Bubba je itekako bučan dok vitla motornom pilom, a daleko strašnijim ga čini mit koji kaže da je film nastao prema istinitom događaju. Bubba je inspiriran zloglasnim Edom Geinom, serijskim ubojicom koji je dijelove svojih žrtvi jeo, ili od njih radio ukrase.
Poput Freddyja, Leatherface se pojavio i u televizijskoj emisiji te u videoigri, a ubijanjem u šest filmova nikako nije zadovoljio svoje krvožedne porive, stoga će nas motornom pilom zastrašivati u novom nastavku sljedeće godine.
Za razliku od ostalih bezumnih psihotičnih ubojica, Hannibal Lecter je genijalac. Usto ne mora vitlati noževima ili motornom pilom kako bi bio zastrašujući. Dovoljan je jedan ledeni pogled uz smirenim glasom izrečenu suptilnu prijetnju da gledatelja prođu srsi užasa. Nevjerojatno za društvo u kojem se nalazi, ali isprepadao je publiku zapadnog svijeta samo stojeći iza stakla i razgovarajući s Jodie Foster.
Od prvog, gotovo siktavog pozdrava 'Zdravo, Clarice', bilo nam je jasno da nešto opako ne valja s Lecterom. U učenim razgovorima o pitanjima filozofije i umjetnosti, njegov manijakalni um naći će shodnim za preporučiti najbolje vino uz obrok od ljudskih organa. Pogađate, Lecter je također nastao prema zloglasnoj priči o Edu Geinu.
Anthony Hopkins je na upečatljiv način podario Lecteru ne samo njegovu zlokobnu prijeteću auru, nego je vješto stvorio doživljaj ubojičine neumoljive inteligencije. Njemu je ova pamtljiva uloga priskrbila Oscara, a nama u publici je u naslijeđe ostavio jednog od najkarizmatičnijih zlikovaca na filmu. S obzirom da se manijakalni ubojice vole vraćati na filmsko platno, ne sumnjamo da ćemo i Lectera ponovo sresti u tmini kino-dvorane.
Nema sumnje da je Jigsaw kroz serijal 'Slagalice strave' revitalizirao horor žanr. Bolesni doktor ne samo da posjeduje sve elemente arhetipskog zlog horor lika, nego unosi i par inovacija. On bi se vjerojatno usprotivio tvrdnji da je serijski ubojica, budući da svoje žrtve ne ubija, nego tek testira njihovu strast za životom. Svakoj žrtvi ostavlja mogućnost da preživi, doduše po cijenu pokojeg uda i par duševnih ožiljaka. Naposljetku, svojim žrtvama samo želi pomoći da budu bolje osobe, barem tako vidi njegov rakom načeti um.
Johna Kramera, kako mu je pravo ime, na ovakvu specifičnu pomoć ljudima potaknula je vlastita nesreća. Naime, zbog neoperabilnog tumora na mozgu pokušao je samoubojstvo, nakon kojeg je naučio cijeniti život na novi način. Sličnim ubojitim testovima odlučio je podučiti novostečenim spoznajama i svoje žrtve, a zamke koje im je pripremio dizajnirane su da istaknu individualne manjkavosti njihovih karaktera.
Ono što Jigsawa izdvaja iz cijelog društva psihotičnih ubojica jest njegov pristup. Sebe ne doživljava kao serijskog ubojicu, nego kao znanstvenika koji je odlučan potaknuti u ljudima instinkt za preživljavanje, jer vjeruje da je moderno društvo ljude lišilo tog najvažnijeg instinkta. Uistinu, Jigsaw nije kopija ni Freddyja ni Jasona, nije čak sličan ni Hannibalu Lecteru, ponajviše zbog svog čvrstog uvjerenja da uistinu pomaže čovječanstvu.
Zanimat će vas u MAXtv videoteci:
