Više od četrdesetak godina kasnije, istina se može reći: prema španjolskom dokumentarcu, diktator Francisco Franco utjecao je na Eurosongu 1968. kako bi pobijedila španjolska pjesma. Britanski pjevač Cliff Richard, čija je pjesma 'Congratulations' bila favorit, izgubio je od španjolske pjesme 'La La La'. Sir Cliff taj incident nije zaboravio: 'Živim s tim drugim osvojenim mejstom već godinama i bilo bi divno kad bi mi netko službeno iz Eurovizije rekao: Cliff, zapravo si ti osvojio tu prokletu stvar', piše Time.

Gruzijsku pjesmu na natjecanju 2009. zabranio je multinacionalni žiri s obrazloženjem da pjesma ima otvoren politički sadržaj. Gruzijska pjesma 'We Don't Wanna Put In' koje su izvodili Stephanae i 3G, u podlozi je imala nacionalne sentimente nedavnog gruzijskog rata s Rusima i komentirala je tadašnjeg ruskog premijera Vladimira Putina. European Broadcasting Union zatražio je od gruzijske javne televizije da promijeni riječi pjesme ili odabere novu pjesmu. No, Gruzija je odbila, negirajući da pjesma ima političke konotacije, okrivila Ruse za pritisak i napokon se povukla s natjecanja. Ironično, ruska pjesma nije bila lišena kontroverzi. Pjesma 'Mamo' otpjevana je kombinacijom ukrajinskog i ruskog, stihove je supotpisao Estonac, glazbu Gruzijac,a sve je izvodila Anastazija Prihodko, koja je Ukrajinka. Rusija je, inače, sa svim tim zemljama imala političke sukobe nekoliko godina uoči natjecanja.

Godine 1978, u vrijeme zategnutih odnosa između Izraela i njegovih susjeda, Jordan je odbio emitirati izraelsku pjesmu 'Abanibi' (slobodno prevedena, naslov znači 'Volim te' – uz očitu ironičnu poruku susjedima). Umjesto pjesme, jordanska televizija prikazivala je slike cvijeća. Da slučaj bude još kompliciraniji, Izraelci su te godine pobijedili. Jordanska televizija je jednostavno odsjekla proglašenje pobjednika, a tamošnji mediji mirno su izvijestili da je pobijedila Belgija (koja je zapravo zauzela drugo mjesto). To je, naravno, bilo moguće zato što nije bilo interneta i brzog i slobodnog protoka informacija. No, kada je Libanon pokušao primijeniti isti recept 2005, diskvalificiran je zbog kršenja pravila.

U kasnim šezdesetima, neke pjesme iz iberijskih zemalja koje su tada bile diktature, najavile su političke promjene i bile metafore težnje za slobodom. Dok je Portugal još uvijek bio kolonijalna sila u Angoli, pjevač Eduardo Nascimento pjevao je 'The Wind's Changed' (Vjetar se okreće). Godine 1974. u Portugalu kreće revolucija koja će smijeniti autoritarnu vlast. Vođe revolucije emitirale su kodirani radiosignal da bi najavili početak ustanka, a pjesma koja je bila emitirana bila je 'And After The Goodbye' Paula de Carvalha. Tako je to postala jedina eurovizijska pjesma koja je pokrenula revoluciju.

Unatoč očitim aluzijama na iranski nuklearni program, izraelska skupina Teapacks uspješno se plasirala u završno natjecanje 2007. s pjesmom 'Push the Button', dok su je čelnici Eurosonga ocijenili 'prikladnom'. Pjesma govori o demonskom vladaru koji će nas 'sve raznijeti', ali izvođači su opovrgavali da su imali na umu iranskog predsjednika Mahmuda Ahmadinejada. 'Ne odnosi se na zemlje, kontinente, imena ljudi i može se, kao i bilo koji drugi stihovi, subjektivno interpretirati na mnogo različitih načina', priopćili su izvođači.

Nakon što su palestinski militanti počinili masakr izraelskih sportaša na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine, na sljedećem Eurosongu izraelska je pjevačica Ilanit nastupila u pancirnom prsluku. Uz nezapamćene mjere osiguranja (navodno je publici bilo zabranjeno ustati dok aplaudiraju, kako bi se izbjegla sumnja da se spremaju na napad), nastup je prošao bez incidenta.

Nakon turske invazije na Cipar 1974, zategnuti odnosi između Turske i Grčke protegnuli su se i na lakoglazbeno natjecanje. Grčka je otkazala nastup iz protesta što će turski pjevač nastupiti. Dvije godine poslije, turska je televizija odbila prikazati nastup grčkih glazbenika s pjesmom 'My Lady, My Lady'. Netrpeljivost se proteže do današnjeg dana: grčki žiri u pravilu daje maksimalni broj bodova Cipru, dok im turski ne daje ništa.

Najveći skandal s glasanjem dogodio se u Britaniji 1963. godine. Norveški žiri objavio je svoje glasove, no voditeljica programa tvrdila je da ih iz tehničkih razloga nije mogla čuti (premda je publika sve jasno čula). Poslije su Norvežani još jednom pročitali svoje bodove, no ovoga puta se njihov izbor promijenio – njihova je nova odluka dala pobjedu njihovim susjedima Dancima, a na štetu Švicarske, kojima je time izmakla pred nosom. Službena verzija je da je norveški voditelj pročitao krivi, privremeni rezultat, ali poklonici teorije zavjere još su dugo sumnjali u to objašnjenje.

Sve do naših dana Eurosong nije prestao uznemiravati duhove: još je svjež u sjećanju nastup ruskog dua T.a.t.u, koji je najavljivan kao prvi nastup gay izvođača na natjecanju. Poslije se pokazalo da su dovitljivi Rusi pribjegli marketinškom triku, da su T.a.t.u. djevojke Julija i Lena heteroseksualne, što se potvrdilo kada je objavljeno da je Julija trudna. I tako sve do ove godine, kada je San Marino najavio pjesmu imena 'Facebook', što je diglo na noge konkurente, budući da striktna pravila izrijekom zabranjuju reklamiranje proizvoda i tvrtki. Nakon bure, izvođači su bili primorani promijeniti tekst i ime svoje pjesme u 'The Social Network Song'.