Marko Mihalinec i Velimir Grgić, hrvatski Iljf i Petrof, ili možda dr Jekyll i mr Hyde, iza sebe imaju zajedničko autorstvo u 'drukčijoj filmskoj enciklopediji' Žuti titl i nastavku Povratak žutog titla, kojima je Velimir, ujedno novinar tportala, pridodao još nekoliko knjiga u kojima rubno i začudno promatra film, glazbu i popularnu kulturu. Logičnim slijedom stvari, želja i težnji, Marko i Velimir ponovo su udružili snage, ovoga puta u punokrvnom horor romanu 'Kriza', ujedno motivu za naš razgovor. Pa čujmo ih.

tportal: Predstavite roman 'Kriza' u jednoj višestruko složenoj rečenici.
Velimir: 'Kriza' je satirična zombi-horor komedija koja je u isto vrijeme i filmski zamišljena priča u formi knjige, ali i slika moderne Hrvatske kroz žanr, nešto između Romera, Shakespearea, antičkih tragedija i 'Luna kralja ponoći'.
Marko: 'Kriza' je mutant knjige i filma, presjek stanja nacionalnog bića u periodu post-paranoje uzrokovane svinjskom gripom, kucanja posljednjim atomima snage na prevelika vrata Europske unije i žestoke tektonike (globalne) ekonomske krize. I da, zločesta je ko vrag.

tportal: Nakon studioznog istraživanja i propitkivanja filma i rubnog filma, osmislili ste pravi domaći horor film i pretočili ga u – knjigu. Je li na to utjecao manjak para ili ste nakon papirnatih uspješnica Nives Celzijus, Simonice i ostalih suvremenih ljudi od pera po domaće zaključili da Hrvati svoje uratke ipak više čitaju no što gledaju?
Marko: Sama ideja je nastala negdje 2007. godine, taman u vrijeme kad je ministar Šuker ponosno izjavio: 'Hrvatskoj ne prijeti financijska kriza!' Dok smo mi s Jadran filmom razvijali koncepte koji bi se, s ne prevelikim budžetom, mogli koprodukcijski snimati i razvijati u Hrvatskoj, a distribuirati internacionalno. CroCop sa nametnuo kao interesantan izbor glavnog junaka zbog internacionalnog statusa koji uživa pa smo ga uslijed zombi epidemije zarobili u domaćem šoping centru, poznatom po prodaji alata i strojeva. U daljnju fazu razvoja prošao je drugi projekt pa smo ovaj odlučili pretočiti u knjigu i nadograditi ga nakon paranoje životinjskim gripama, proširivši plejadu likova koji se u različitim dijelovima Zagreba nađu zarobljeni uslijed napada zaraženih nemrtvih susjeda. A zašto knjiga? Zato što smo igru na tabli već napravili kao dodatak 'Povratku Žutog titla'.
Velimir: Poigrali smo se formom te u filmskom konceptu imamo ne samo hrpu dodataka, poput komentara Dalibora Matanića i Kristijana Milića, koji je priložio i svoj storyboard, već i pravi pravcati soundtrack, skladan isključivo i samo za knjigu, po poglavljima, iz radionice genijalca Karla Stojčevića, koji je u Americi radio na filmskoj glazbi.

Pauza za foršpan romana:

tportal: Koja je funkcija filmskog okvira?
Marko: Stvarnost je postala toliko apsurdna, nevjerojatna i nadrealna da se filmski ubojice čine manje strašnima od stvarnih čudovišta, kakvih je svakim danom sve više. Svijetom mašte će vladati divna ljudska bića puna suosjećanja, interesa, pameti i razumijevanja jer će postati endemska vrsta na Zemlji.

tportal:Roman ste napisali udvoje. Kako ste se podijelili? Tko je poubijao više ljudi u romanu, a tko je pokušao spasiti pokoji život?
Marko: Koncept, razvoj, likovi i osnovnu liniju događanja sam smišljao sam, a s Velimirom sam konstruirao dijaloge, doradio cijeli paket i dao mu potreban prstohvat ludila. Na broj mrtvih u određenim situacijama velik su utjecaj imala vanjska događanja za vrijeme stvaranja radnje. Mislim da ih je najviše ubijeno na dan kad je Ivo Sanader dao otkaz na sve političke funkcije u zemlji.
Velimir: Ja sam heroj, a Marko jede ljude.

tportal:Vaše romaneskne kopije pojavljuju se, poput dr Jekylla i mr Hydea, na različitim stranama, među ljudima i zombijima, što je odlično iskorištavanje dvostrukog autorstva. Kako ste izabrali tko će na drugu stranu?
Marko: U mom konceptu je već bila definirana glavna ljubavna priča Roberta-Velimir. Nedostajao je pogled s one, zaražene strane, pa smo uključili mene.
Velimir: Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna pa tako i s nama, ali činjenica ostaje – ne možeš se šaliti na račun drugih ljudi, ako se nisi prije svega spreman šaliti na svoj. To su nas, između ostalog, kroz povijest satire naučili najbolji, od Pythonovaca do Howarda Sterna.

tportal:Roman je, kilbilovski, uronjen u rijeke krvi. Kad napokon uđe u kameru, tko će više para dignuti – glavni glumci ili tvornica kečapa?
Marko: Ako ikad krene, to će biti najveća količina entuzijazma ikad zabilježena u svemiru. Bit će ga dovoljno za izvoz. A zaradit će svi uključeni, svakom po zasluzi.
Velimir: Bilo bi tužno da smo napisali zombi-horor u kojem nema krvi. Potoci krvi su dio žanra, baš kao i suze u melodrami ili čahure u akciji. Nisam ljubitelj kečapa, ali svakako ga više volim vidjeti u hamburgeru od senfa, zbog kojeg svaki američki pub i koncertni prostor smrdi kao unutrašnjost hot-doga.

tportal: Roman je prepun aktualija i konkretnih slavnih likova, poput estradnih osoba, bivših boksača, samih autora… zašto tolika veza s hrvatskom realnošću? Govorite li vi to, između redaka, kako i nad našom stvarnošću vreba zombi?
Velimir: 'Kriza' je slika hrvatske stvarnosti, baš kao što su svi najbolji horori (i horor komedije) odražavali duh vremena i prostora u kojima su nastali. Romerovi filmovi možda su najbolji primjer, kao eksplicitna kritika/komentar društva uz pomoć zombija koji žvaču ljudske iznutrice. Naš roman ima sve elemente koje spominješ upravo zato što su to elementi današnje Hrvatske, sviđalo se to nama ili ne – a svaki dio te stvarnosti savršena je meta za igranje u fikciji.
Marko: Najjednostavnije je da svi stanemo ispred kamere i počnemo snimati.

tportal:Velimire, u jednom poglavlju glazbenicima Žaku, Maji i Indiri pružaš mogućnost da se obračunaju sa zaraženim glazbenim kritičarom. I dobro su ga zatukli, čini se sa zadovoljstvom. Molim te, prokomentiraj to iz aspekta glazbenog kritičara.
Velimir: On nema konkretno ime, on je utjelovljenje sveukupnosti hrvatske glazbenokritičarske gerontokracije, koja sadrži sve osobnosti prosječnog primjerka domaćeg kritičara vulgaris – rock nostalgiju i gubljenje u vlastitoj mladosti zbog koje živi u nemogućnost hrvanja sa sadašnjošću (a kamoli da gleda u budućnost) te neizbježni napuhani ego. Naši dragi glazbenici iz celebrity busa zasigurno su više uživali u tom obračunu od nas, makar smo se i mi kao promatrači sukoba dobro zabavili, grickajući kokice sa sigurne udaljenosti.

tportal:Hoćete li u promocijama knjige raditi neke razuzdane glazbene večeri uz kanapeiće s ljudskim mesom i gomilama kečapa?
Velimir: Pa ako se nudiš, naći ćemo nekog mesara koji će te obraditi tako da staneš na kreker.
Marko: Nema razuzdanosti, već polu-obiteljski skup za odabrane drage ljude, uz fino domaće suhomesnato i buteljke, opuštenu i ne preglasnu glazbu i časicu razgovora.
Velimir: Penzionerski, kako mi to već volimo.

Ono što je ostalo od novinara zahvaljuje vam na blagoglagoljivosti, a sve čitatelje poziva da dodatne informacije o romanu 'Kriza' potraže na službenim stranicama romana