Boris Štok i Filip Frank pokretačka su i kreativna mašina riječke grupe Quasarr koja je nedavno objavila odlično ocijenjen drugi album 'Propaganda'. Prilično očekivani album nakon debija 2007. godine s kojim su osvojili i publiku i kritičare i s pjesmom 'Ti' osvojili hrvatske radiopostaje, upisavši se kao vlasnici jednog od najvećih hitova te godine. Dovoljno razloga za razgovor o dosadašnjem uspjehu, novom albumu, nastupima i planovima
Iako je grupa Quasarr osnovana prije punih deset godina, debi album ste objavili tek 2007. godine. Nije bilo zainteresiranih izdavača ili ste vi sazrijevali sedam godina?
Filip: I jedno i drugo. Godine 2000. grupa Quasarr je na festivalu Inkubator osvojila 2. mjesto od prijavljenih 200 bendova. Tko je osvojio prvo mjesto dobio je snimanje albuma, tako da smo zamalo tada izdali prvijenac. Bend se vremenom razvijao i sazrijevao, polako tražeći svoj zvuk. Članovi su se vremenom mijenjali ali autorski dvojac je uvijek ostajao isti. Prvi album nismo ranije objavili, iako je u demo fazi postojao dugo jer smo tražili svjetsku produkciju koju je u Hrvatskoj teško dobiti.
Godine 2007. ste potpisali ugovor s etiketom DOP Records za tri albuma. To je bio njihov uvjet ili ste bili zadovoljni ponuđenim uvjetima pa ste predložili višegodišnju suradnju?
Filip:To je bio njihov uvjet. Imali smo sreće da smo na samom početku mogli birati između tri izdavačke kuće i to se činio najbolji izbor za bend.
Za producenta prvog albuma ste odabrali Denisa Mujadžića Denykena. Prilično neobičan odabir s obzirom na njegov rock background i vaš elektronski zvuk.
Filip: Na tom albumu htjeli smo dobiti fuziju elektronike i akustike. I on je tu dao svoj akustički dodir. Nakon izlaska albuma svirkama uživo i radeći na novom materijalu htjeli smo se više okrenuti elektronici.
Jeste li zadovoljni kako je vaš debi prošao na tržištu? Mislite li da je moglo bolje?
Filip: Mi smo prezadovoljni odazivom na prvijenac. Kritika i publika su odlično reagirali na tada totalno nepoznat bend. U tome ide prilog i pjesma 'Ti' koja je bila hit godine na relevantnijim urbanim radiopostajama.
Na vašem novom albumu 'Propaganda' angažirali ste producenta Srđana Sekulovića Skansija. Jeste li ga izabrali zbog njegovog rada na albumu Dina Dvornika 'Pandorina kutija' ili ste doista tražili producenta koji najbolje odgovara vašem zvuku?
Tražili smo producenta koji je moderan i ima 'svjetsku briju', producenta koji će disati zajedno s bendom i koji će biti dio benda. Vrlo brzo smo našli zajednički jezik i bili smo prezadovoljni rezultatom.
I dok je master singla 'Arpeggio' s prvog albuma radio Brad Blackwood, mastering cijelog drugog albuma je radio Jay Frigoleto koji je surađivao s grupama kao što su INXS, Black Eyed Peas, Oasis… Zašto ste izabrali njega?
Filip: On je bio zadnja karika koja nam je nedostajala u dobivanju svjetskog proizvoda. Kontaktirali smo više mastering studija i on nam se činio najbolji izbor. Bio je vrlo zadovoljan materijalom i na kraju nam je poslao mail u kojem je, između ostalog, napisao: 'I've enjoyed working with you very much, and the music sounds great, fresh and enyojable. If I can assist in any other way, please don't hesitate to ask.'
Posebno u vašem radu naglašavate estetiku koju pokušavate nametnuti u tekstovima, izvedbom i vizualno. Zašto vam je estetika važna?
Filip: Quasarr doživljavamo kao cjelinu, kao kompletan audiovizualni doživljaj. To su sitnice koju mijenjaju kompletni doživljaj krajnjeg korisnika, a to je publika. Na primjer, na našoj promociju u HKD-u u Rijeci dok smo svirali 'Snove', pod kazališnim svjetlom iza nas se događao performans Teatra Rubikon, gdje su glumice ponavljale repetitivne pokrete. Bend bi jednako odsvirao pjesmu u klubu, ali ovako se pojačao doživljaj publici koja je vizualno mogla doživjeti te snove koji se stalno ponavljaju, isti snovi, isti pokreti. I opet ti snovi i opet ti pokreti. To su naizgled 'nevažne sitnice', ali one čine razliku.
Na novom albumu u centar pozornosti stavljate propagandu kao neku vrstu primarnog cilja upitnih novih društvenih vrijednosti i naglašeni utjecaj medija. Koliko je danas jak utjecaj medija na društvo u cjelini i na razvoj mladih ljudi?
Filip: Nažalost, utjecaj medija je vrlo velik na mladi naraštaj. Nažalost zato što smo medijski bombardirani instant proizvodima koji su samo umotani u lijep celofan. Mladi ljudi danas misle da se bez rada i na brzinu može postići 'uspjeh', što god to značilo. Taj nerealni svijet postao je nešto čemu svi teže. Propaganda nas tjera da kupujemo stvari koje nam ne trebaju, da slušamo muziku koja nam je servirana, da gledamo emisije koje u osnovi ne predstavljaju ništa. Na sreću, postoji cijeli jedan paralelni svijet izuzetno dobre glazbe, filmova, dokumentaraca ali to nije previše medijski eksponirano.
Već nakon prvog albuma svrstani ste u ladicu art-pop grupe. Slažete li se s tom definicijom glazbe koju stvarate?
Filip: Da, stvaramo pop onako kako ga mi vidimo. To može biti jedna od definicija naše glazbe, međutim ne želimo svrstavati glazbu u ladice. Kada radimo glazbu ne razmišljamo o stilu nego se prepustimo feelingu i gdje nas on odnese. Na kraju uvijek dobijemo fuziju više stilova glazbe, od orkestralnih klasičnih instrumenata do elektronike.
Nema sumnje da se u vašoj glazbi osjeti utjecaj grupe Depeche Mode ali i drugih izvođača sličnog glazbenog izraza. To su vam najveći uzori s globalne scene?
Boris: Teško pitanje. Članovi grupe slušaju sasvim različite stvari, u bend donosimo vlastite utjecaje i svatko vuče na svoju stranu, što je u biti sreća jer možemo sagledati drugi način razmišljanja i viđenja glazbe. Naravno da je naš cilj ne kopirati nikoga i stvoriti originalni Quasarrov zvuk.
Boris, ti istovremeno pjevaš i u grupi Manofon s kojom si također ostvario velik uspjeh. Koliko se glazba grupe Manofon nadopunjuje na Quasarr?
Boris: Quasarr je prioritet i ta me glazba definira kao autora i pjevača, ali sretan sam da kroz Manofon uspijevam realizirati i nešto drugačiji izričaj, kako vokalno i tekstovima, tako i aranžmanima koji su više akustični.
Spremate li Vedran Križan i ti novi album Manofona?
Boris: Naravno. Čim nastane 'zatišje', odnosno čim splasnu obaveze s matičnim bendovima krećemo u finalizaciju albuma. Naime, već smo pripremili dosta materijala.
Sve te češće spominju kao jednog od trenutno najboljih muških vokala u Hrvatskoj. Radiš li posebno na svom glasu i pjevanju ili jednostavno pokušavaš biti što bolji pjevač?
Boris: Hvala na komplimentima, iako sebe prvenstveno vidim kao autora, a tek onda kao pjevača. Nemam neke osobite glasovne mogućnosti, ali vjerujem da ih svojom ekspresijom koristim na najbolji mogući način. Svakom pjevaču najvažnija je prepoznatljivost. Ne vježbam ništa posebno, povremeno pred nastup, ali se trudim ne forsirati.
Planira li Quasarr koncertnu promociju albuma u Hrvatskoj?
Filip:Naravno! Velika nam je želja da promociju iz Rijeke, ako budemo u mogućnosti, prenesemo u Zagreb. Htjeli bismo u Zagreb dovesti zbor, gudačku i duhačku sekciju, glumce Rubikon teatra i sve to ponovo izvesti. Jako smo ponosni da smo sami uz pomoć prijatelja i bez sponzora uspjeli realizirati takvu produkciju, a sam feeling na stageu je bio nevjerojatan. Osim toga, trenutno nam je važna klupska i festivalska promocija. Mi smo klupski bend. U planu nam je polako krenuti na klupsku promociju ali ne samo u Hrvatskoj, nego polako njuškamo po regiji. Trenutno nam je važno dobro prosvirati album i stvoriti vezu s našom publikom. Lijepi je osjećaj kada prođeš 500 kilometara i na koncertu publika zna sve riječi i pjeva s nama. To nama jako puno znači i priznanje je našem dugogodišnjem radu.