Holivudskim producentima često se zamjera zbog snimanja brojnih nastavaka i remakeova, no ne može se osporiti to da dobar dio takvih projekata ima smisla s financijskog aspekta, a budući da je Hollywood ipak prije svega biznis, takva strategija ima svoje jasno opravdanje. Međutim, čak i iz najpragmatičnije novčane perspektive teško je zamisliti zašto su producenti filma ‘Total Recall: Potpuno sjećanje’ procijenili da nova verzija vrlo popularnog filma iz 1990. godine ima potencijala isplatiti ulaganje od najmanje 125 milijuna dolara.

Prethodna verzija, s Arnoldom Schwarzeneggerom i Sharon Stone, u režiji Paula Verhoevena, bila je jedan od većih svjetskih hitova u desetljeću kada je snimljena, a budući da je to bilo prije samo 22 godine, širok krug publike tog se filma itekako dobro sjeća, tako da je ekipa remakea morala računati na neizbježna uspoređivanja s originalom. Očigledno, redatelj Len Wiseman, koji je prije pet godina snimio komercijalno uspješno i općenito dobro prihvaćeno četvrto izdanje serijala 'Umri muški', smatrao je da može značajno poboljšati Verhoevenovu verziju, ali dok on ima pravo vjerovati u tako nešto (ma koliko bio u krivu), netko ga je ipak na vrijeme trebao spustiti na zemlju i ukazati na to da takve ambicije nisu realne. Ovako, novi 'Total Recall' suočio se s nimalo iznenađujućim negativnim usporedbama s prethodnom verzijom, a prema dosadašnjim rezultatima, imat će dosta muke u isplaćivanju uloženih sredstava.

U najavama nove verzije spominjalo se da će, u odnosu na Verhoevenov film, biti vjernija izvornom predlošku, pripovijetci Philipa K. Dicka ‘Pružamo vam uspomene na veliko’, međutim ako su i razmišljali o takvom pristupu, Wiseman i suradnici u konačnici su odustali od toga. Štoviše, čak su se više odmakli od teksta originala. SF čistunci svojedobno su prigovarali načinu na koji su Verhoeven i njegovi scenaristi razradili motive Dickova predloška, no, pogotovo s današnje distance, ipak se čini da su njihove intervencije bile u skladu s duhom pripovijetke (u kojoj, uostalom, ionako nema dovoljno materijala za zaplet dugometražnog filma), pogotovo u efektnom poigravanju idejom jesu li zbivanja stvarna ili se samo odvijaju u glavi protagonista. Iz zapleta nove verzije pak potpuno je izbačen Mars, koji je definitivno bitan element Dickove pripovijetke, a eliminirano je poigravanje stvarnošću, te je film koncipiran kao pravocrtni akcijski SF triler.

Umjesto Arnolda Schwarzeneggera sada imamo Colina Farrella, a Sharon Stone zamijenila je Kate Beckinsale, inače Wisemanova supruga. Potonji podatak je relevantno spomenuti zato što Katein lik, Lori, ovdje ima daleko veću ulogu nego u prethodnoj verziji, što zasigurno nije tek slučajnost. Priča nove verzije odvija se krajem 21. stoljeća, nakon što je Zemlju poharao rat kemijskim oružjem te su preostale samo dvije naseljene površine – bogata Ujedinjena Federacija Britanije (otprilike današnja Zapadna Europa) i siromašna Kolonija (Australija). Ta dva teritorija povezana su tunelom koji prolazi kroz jezgru planeta i koji omogućuje da radnici iz Kolonije svakodnevno za 20-ak minuta stignu do Britanije. Douglas Quaid (Farrell), radnik u tvornici za izradu policajaca-androida, nakon dugog razmišljanja odluči otići u jedan salon korporacije Rekall, koja ljudima nudi utiskivanje umjetnih sjećanja, i izabere varijantu da mu usade sjećanja tajnog agenta. Međutim, procedura se otme kontroli kad se ispostavi da nije kompatibilna s već postojećim Quaidovim sjećanjima te zaposlenik Rekalla pozove policiju, no Quaid se bez problema obračuna s cijelim odredom. Kada umakne kući i ispriča svojoj supruzi Lori (Beckinsale) što se dogodilo, očekuje ga novo iznenađenje – ona ga pokuša ubiti. Quaid se i ovog puta uspije izvući te odlučuje pokušati otkriti što se, zapravo, događa...

Wisemanov film korektno funkcionira na razini akcijske razbibrige – dinamičan je i u trajanju od nepuna dva sata ne stavlja gledateljevo strpljenje na kušnju. Wiseman se potvrđuje kao zanatlija koji kompetentno drži kontrolu nad tehničkim aspektima ovako zahtjevne produkcije, ali nema zanimanja za ikakvu nadogradnju. U usporedbi s prijašnjom verzijom, njegovo 'Potpuno sjećanje' svakako je superiornije u smislu dotjeranosti i uvjerljivosti vizualnih efekata, ali u njemu nema ni trunke od lucidnosti, razigranosti, duhovitosti i provokativnosti Verhoevenova filma. Nova verzija manje je zanimljiva od prethodne i na glumačkom planu: Colin Farrell neosporno je bolji i kompletniji glumac od Schwarzeneggera, ali nema karizmu kakvu zahtijeva ovakva uloga, Kate Beckinsale možda je i mogla parirati Sharon Stone da je lik Lori bolje napisan, dok je prekrasna Jessica Biel uobičajeno glumački bezlična u ulozi pobunjenice Meline, koju je u originalu znatno bolje utjelovila Rachel Ticotin. Zbog svega navedenoga malo je vjerojatno da će novo 'Potpuno sjećanje' u sjećanjima gledatelja zamijeniti staro.