Trenutno ne vidim nikoga tko bi me zaustavio. Ja sam na ovoj Dori jedino i izričito zbog toga što publika, i samo publika, odlučuje tko ide dalje. Jedini imam publiku iza sebe nakon 30 godina karijere.

Publiku ste stvorili međimurskom pjesmom, no na Eurosongu biste nastupili sa, pretpostavljam, pop pjesmom srednje struje na standardnom jeziku. Gledate li na to kao na hendikep ili priliku?

Gledam na to kao na priliku, time da je međimursku pjesmu teže pjevati od bilo kojeg popa ili bilo koje pjesme koja trenutno kruži u hrvatskom eteru. Međimurska pjesma je jako zahtjevna za pjevanje. Siguran sam da bi se jako dobro snašao u popu ili bilo kojem drugom žanru.

Da se vas pita, s kakvom biste pjesmom nastupili na Eurosongu? Čime biste pokušali osvojiti Europu? Bi li bili uz vas i Bandisti?

Da se mene pita, ne moraju biti Bandisti, ali u pjesmi bi možda trebali biti neki elementi hrvatskog etna. Bila to Slavonija, gdje se prepoznaje dobra duša, Dalmacija, koja odiše Mediteranom, Istra, za koju znamo da je njihova ljestvica pod zaštitom UNESCO-a, Međimurje, koje je savršeno po pitanju zanimljive pentatonike. Bilo bi dobro da pjesma sadrži etno elemente, s lijepim dugim tonovima, koje ja besprijekorno izvodim na gažama, što na ovoj Dori još nisam imao prilike pokazati jer nisam dobio zahtjevnu pjesmu.

Nikome. Ako moram, Cinkušima, ali najradije nikome.

Trideset godina ste u etno vodama. Biste li bili spremni zbog šire popularnosti isplivati iz njih u neki mainstream?

Nisam 30 godina u etno vodama, već posljednjih 10 godina, i dosta sam popularan u Hrvatskoj. Prije toga svirao sam po gažama, gdje se svirao tadašnji mainstream i izvrsno sam se snalazio, čak štoviše, jako dobro sam se snalazio. Ja sam rođen spreman.

Krenulo vam je i u kazališnim vodama, gdje biste trebali, na Gumbekovim danima nastupiti na kazališnim daskama.

Eto, u pripremi je moj nastup na Gumbekovim danima, a sve u režiji Vida Baloga, time da ja neću glumiti, nego pjevati, ali nikad se ne zna, možda ću i glumiti jednog dana. Moja tiha patnja je gluma na filmu. Već sam spojio pjevanje i glumu, doduše, ne u igranom, nego u dokumentarnom filmu 'Ljudi s mliječnog puta', našeg priznatog i velikog režisera dokumentarnih filmova, Miroslava Mikuljana. Kad mi takvo veliko režisersko ime pruži priliku za suradnju, znam da vrijedim.

Na radiju Kaj ste vrlo rado slušani i imate veliki broj stalnih slušateljica. Znači, šarmirate i riječima, ne samo pjesmom?

Stoji vaša teza o slušateljicama, ali imam ja i slušatelje. Ako ćete slušati moju emisiju 'Kajkavci' koja ide utorkom navečer, čut ćete, kad se otvori telefon, da ima poziva i muških slušatelja, ali kao muškarcu, godi da sam miljenik žena.

Kako se, kao miljenik žena, branite od obožavateljica? Jesu li zato na koncertima Bandisti u pozadini, ako zagusti atmosfera?

Ne moram se braniti i ne želim se braniti, a pošto Bandiste čini grupa od sedam mladih dečki, istina je, nema problema kaj se tiče obožavateljica.

Vaše obožavateljice su dame u najboljim godinama (što su prave dame uvijek). Kakva je razlika između te vrste groopieja i onih mlađahnih tinejdžerica?

One znaju kaj je prava muzika i kaj je pravi vokal. Mlađe će to tek saznati, kad dođu u određene godine.

Moram priznati da ima fanova koji dođu iz Zagreba u Goričan ili iz Zaprešića u Koprivnicu, ali nije histerija oko mene, a mislim da u Hrvatskoj nije histerija oko nikoga na taj način. Vi to mene zezate?

Ne. Mislite li da ćete nakon Dore i među mlađom populacijom dobiti obožavateljice?

Ne znam, daj Bože. Inače, imam publiku od djece pa do njihovih baka i djedova, tko god osjeti energiju koju dajem svojim pjevanjem, doći će u klub mojih obožavatelja. Važno mi je da se na mojem koncertu svi dobro osjećaju i da dođu ponovo jer vide da sam ja na svojim nastupima uvijek iskren i iskren do kraja. I što je najvažnije, pozitivan.