TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

Obračun teškaša: Smireni pit-bull Bago i nervozna predsjednica

21.02.2017 u 14:00

Bionic
Reading

Intervjuirajući predsjednicu u povodu druge godišnjice njezina mandata na Pantovčaku, Mislav Bago možda nije bio u maksimalnom 'pit-bull' izdanju kakvo povremeno primjenjuje na neke političare, ali je, tek ponešto bontonski i protokolarno ublažen, i dalje bio opravdano direktan. Pokazao je još jedanput da je jedan od rijetkih TV novinara u Hrvatskoj koji čak i pred najviše pozicioniranim osobama zadržava stav predstavnika javnosti, a ne prevelikim poštovanjem očaranog podanika

Informativni program Nove TV nakon jučerašnjeg se intervjua Mislava Bage s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović još jedanput s punim pravom može pohvaliti da među svojim zaposlenicima ima jednog od najboljih televizijskih novinara u zemlji. Kao što sam već mnogo puta primijetila, Mislav Bago nije uvijek ni dopadljiv ni televizičan niti mu sve informativne televizijske forme idu jednako dobro, ali otkad je na Novoj TV postao glavni za intervjue s političarima i političke analize, zbilja je došao na svoje. I iako mu se čvrstoća pit-bullovskog ugriza donekle mijenja s obzirom na sugovornika i situaciju, sinoć je još jedanput pokazao da se ne libi izravnog pristupa i da čak i u susretu s najviše pozicioniranim osobama u državi nastupa kao predstavnik javnosti i njezina interesa, a ne kao fascinirani te prevelikim poštovanjem očarani podanik.


Postupak kojim to postiže naizgled uopće nije kompliciran. Bago jednostavno sjede pred sugovornika i postavlja mu ona pitanja koja bi postavili i gledatelji, odnosno pripadnici te javnosti koje predstavlja - pitanja koja proizlaze iz djelovanja predsjednice u protekle dvije godine, kao i odjeka tog djelovanja u javnosti. No naravno, to nije baš tako jednostavno kako izgleda. Osim što se mora dobro pripremiti i prikupiti sve informacije koje su mu za to potrebne, novinar koji tako razgovara s velikom mangom mora se pripremiti i psihički. Pripremiti se na otpor, izvrdavanje, pokušaje spinanja, kao i na neugodne situacije. A Bago s tim uglavnom nema problema.

Zanimljive su bile i reakcije predsjednice Grabar Kitarović na ona pitanja Mislava Bage koja joj nisu bila po volji. Savršeno istrenirana da bude odmjerena i pristojna, nervozu je i nezadovoljstvo ipak otkrivala čestim ponavljanjem osobnog obraćanja u odgovorima pa je svako malo onako prijekorno, kao kakva profesorica koja razgovara s neposlušnim studentom, u svoja obrazloženja ubacivala: 'gospodine Bago', vjerojatno nenamjerno implicirajući da je ono što joj govori ili je pita neki njegov osobni hir ili pogrešan stav

A pogrešnog stava u Bage nije bilo. Znam, mnogi će se fanovi predsjednice danas zgražavati da kako on može tako s jednom predsjednicom i damom, ali u njegovu nastupu i pitanjima nije bilo ničega neprimjerenog razgovoru s predsjednicom (a gluposti s 'damama' neću ni udostojiti komentara). Pitao ju je točno ono što je trebao. Što li je to od svojih predizbornih obećanja ostvarila? Što točno misli pod 'zajedništvom' u zemlji u kojoj se razdor između neistomišljenika pomalo pretvara u rov na bojnom polju? Zašto nije prva u osudi nasilja i govora mržnje? Misli li doista da nastupa kao neovisna predsjednica, nimalo više ili manje sklona određenim političkim opcijama? Kako to da Lozančić nije mogao voditi jednu službu jer se 'ogriješio o zakon', a sada unatoč tome može voditi jedan drugi ured? I tako redom. Više-manje nije ostavio nijedan nepreokrenuti kamen, a kada se predsjednica pokušavala 'izvući' uobičajenim PR-ovskim priopćenjima umjesto odgovora, inzistirao je sve dok u usporedbi s konkretnim pitanjima koje joj je postavljao ne bi postalo očito da mu ne želi konkretno odgovoriti. Ili do trenutka kada više nije išlo jer bi daljnje ustrajanje završilo na jeste li? - nisam - ali svi znamo da jeste - nisam, nisam, odnosno na besmislenom natezanju.

Hrvatsko gledateljstvo rijetko kada ima priliku vidjeti takav intervju s predsjednicom i ostalim visokopozicioniranim dužnosnicima i zato je super što barem Bago ima novinarskog nerva da ga vodi upravo tako. Neki će možda reći da mu je prednost to što radi na komercijalnoj televiziji, na koju je politički pritisak i s njime povezani strah od gubitka posla mnogo manji negoli na javnoj televiziji, ali ako to i jest tako - dobro je da tu mogućnost iskorištava. Možda jednoga dana osvanu bolja vremena u kojima će i televizionari i gledatelji shvatiti da je upravo to normalan način razgovora s političarima koji nam kroje živote i da je to sastavni dio demokracije, a ne ulagivanje lijepoj, dragoj i pristojnoj gospodi/gospođama. Bago u svojim intervjuima nema, doduše, toliko vremena da bi ga se baš u potpunosti moglo usporediti s legendarnim 'Hard Talkom' s BBC-ja, ali njeguje taj stil, namjeru i svrhu. Možda jednom, kada svanu ta bolja vremena, i nekome s drugih televizija postane primjer.