Ušli smo u doba u kojem više ne kucamo na vrata zaboravljenim asovima, nego im odlazimo na sprovode – smjena jedne od zlatnih generacija Hollywooda obavljena je odavno, a priliku da se prisjetimo njezinih najvećih igrača uvijek dobijemo u najtužnijem kontekstu. I ne samo to: umiranje stare garde ne samo da je tužan podsjetnik na prolaznost života onih koji su nas u mračnim kinima činili življima nego što smo znali biti izvan eskapističke zone bijega u smijeh i zabavu, već i žalostan podsjetnik na to koliko je krhkost otkinutih listova kalendara osjetljiva na naizgled bezopasne boleštine, odavno pobijeđene antibioticima.

Tako je nedavno Leslie Nelson, jedan od kraljeva komedije ispred kamere, preminuo u 84. godini od komplikacija uzrokovanih upalom pluća – sada je i Blake Edwards, jedan od kraljeva komedije iza kamere, preminuo od upale pluća, nakon što je hrabro i uspješno dogurao do 88. godine.

A koliki li je samo komad te brojke odvojio zabavljajući nas na velikom platnu i malim ekranima, stvorivši neke od najvećih remek-djela u suvremenoj filmskoj povijesti...

Blake Edwards rođen je kao William Blake Crump 1922. godine u Oklahomi, a već je jednom od malih nogu bio u showbiznisu - otac njegovog očuha Jacka McEdwardsa, kazališnog redatelja koji se bavio i filmom, bio je J. Gordon Edwards, produktivni redatelj ranih dana nijemog filma (1917. godine režirao i prvu, ranu 'Cleopatru'). Mladi se Blake, nakon statiranja i malih uloga, prvo okušao pišući scenarije, uključujući čak šest komada za redatelja Richarda Quinea te rad na revolucionarnoj radiodrami Orsona Wellesa 'Rat svjetova'.

Odrastao je u svijetu nijemih komedija, koje su itekako ostavile traga na njegovom budućem opusu – istina, nagrađivali su ga i hvalili zbog drama, snimao je on i kaubojce i ratne filmove, ali slapstick i farsa koje je kroz crno-bijelu i nijemu produkciju upijao kao klinac u kontekstu ludih šezdesetih postali su njegovim najvećim oružjem: a sve je krenulo onog trena kada je snimio prvi nastavak briljantne franšize 'Pink Panther', jednog od najboljih komičnih serijala svih vremena, s nezaboravnim Peterom Sellersom u glavnoj ulozi.

Iako je Sellers, za kojeg je Edwards nakon nekoliko odrađenih naslova rekao da se pretvorio u neprofesionalno čudovište kojem je nepodnošljivo dosadio teret uloge nesposobnog detektiva, bio njegovo najveće oružje (na kraju krajeva, potreban je bič majstora da iz jedne takve situacije sveopćeg nezadovoljstva na setu izvuče neke od najduhovitijih sadržaja svih vremena), u kontekstu cijele, četrdesetak naslova bogate karijere, Edwards je potpisao i mnoge druge nezaboravne trenutke: poput 122 minute provedene uz '10', klasik seksi-komedije kasnih sedamdesetih, s odličnim Dudleyjem Mooreom koji je vukao jezik po podu blejeći u Bo Derek. Ili pak 'Doručak kod Tiffanyja', koji ste uvijek mogli zavrtjeti svojim roditeljima, ako im je Kato obješen za vratom Inspektora Clouseaua bii prevelika doza ludila, s premalo romantike i drame.

Julie Andrews, Edwardsova supruga i inspiracija, glumila je u nekoliko njegovih klasika, uključujući i 'S.O.B.', brutalnu satiru na holivudsku filmsku mašineriju, istu onu koja mu je 2004. dodijelila Oscara za životno djelo, a sada, nakon smrti, požurila u medijima odati svaku moguću počast, kao čovjeku koji je promijenio svijet mainstreama. 'On je jedan od ljudi zbog kojih sam zavolio komediju', izjavio je Steve Martin, koji je 2006. i 2009. pokušao oživjeti Clouseaua, samo nas podsjetivši na to koliki su genijalci Sellers i Edwards uistinu bili, dinamični, posvađani, ali u konačnom rezultatu i više nego skladni duo koji je sada dio povijesti. Ali kao da to nije bio još od 1963. godine, kada je stvoren serijal bez kojeg povijest ne bi bila ista.

A to svakako nije mala stvar.