Pojavom albuma 'Dalmatian Dub' ispravljeni su svi oni žalosni, jadni, na momente i bizarni pokušaji da sa hrvatsko autohtono audio blago zamota u novo žanrovsko ruho. Downtempo lounge koji savršeno paše u dalmatinsku ljetnu žegu. Klape su dobile napokon svoju priliku da se pojave na soundtracku za ljetovanje na Jadranu predstavljene kroz vrhunsku produkciju na pitak način koji može konzumirati ama baš svatko. Krešo Tomec i Marco Grabber, producentski i autorski tim koji je potpisao finalni produkt bio je iznad svih očekivanja. Od duba nije bilo niti D ali smo zato dobili album koji svojim lounge izrazom može izmamiti osmjeh svim turistima koji se tijekom zime prisjećaju svog ljetovanja u Dalmaciju prepričavajući uz fino hrvatsko vino kako su se dobro proveli na godišnjem odmoru. Ili nisu. Ali barem imaju dobru zvučnu kulisu.

Sa vjetrom u leđa i nizom odličnih kritika, uključujući i riječi hvale Roba Myersa, člana grupe Thievery Corporation, Petea Goodinga, Chrisa Cocoa…, Tomec i Grabber očekivanu su snimili nastavak i prikladnije ga nazvali 'Dalmatian Lounge'. I ponovo su uspjeli izvući onaj jedinstveni senzibilitet glasova klapskih pjevača spojivši ga sa downtempo elektronikom. Štoviše, sve nijanse propusta na prvom albumu ispravili su na ovom. Na momente su čak i konceptualno pristupili nekim producentskim zahvatima kao i aranžerskim momentima. Međutim, najvažnije je da je finalni produkt još bolji od prethodnog. I ponovo su u prvi plan stavili sjajne klape Šufit, Cambi, Lučica i Uzorita ali u goste i pozvali Matiju Dedića. Taj potez nije bio očekivan ali je bio i više nego dobar. Njegove klavirske dionice stopile su se kroz jazzy groove klapskog pjevanja i elektronike Tomeca i Grabbera stvorivši tako specifičan lounge. Ukratko, odličan album koji savršeno leži uz jutarnju ljetnu svježinu, podnevnu fjaku u hladu ili večernje druženje uz vino, spizu i dobro društvo.

Potaknuti pohvalama, Tomec i Grabber pozvali su i spomenute Chrisa Cocoa (BBC Blueroom) i Petea Goodinga (Ministry Of Sound) da se priključe projektu ponudivši im remix koji su oni i uradili. Ruku na srce moglo je i bez toga. Coco jedva da je i taknuo original dok bi Gooding više pasao među one, na početku spomenute, jadne pokušaje obrade klapa. No, možda upravo njih dvojica otvore vrata Tomecu i Grabberu da se 'Dalmatian Lounge' zavrti širom svijeta.

I kad već imamo tako dobar, prilično originalan, diskografski proizvod, prava je šteta ne iskoristiti ga, dobro ga promovirati i još bolje prodati. Na žalost, ništa od toga svega njihovi izdavači (Scardona) nisu napravili. Štoviše, i do ovog albuma za recenziju nije bilo lako doći. Mogla se organizirati promocija albuma na Dubrovačkim ljetnim igrama, kao dio glazbenog programa u nekom od mnogobrojnih jedinstvenih ambijenata Dubrovnika. Dress code za sve uzvanike – bijelo. Degustacija vina uz 'Dalmatian Lounge', turneja od Pule do Dubrovnika na nekom brodu uz specifičnu rasvjetu, promo materijali za turiste, dogovor sa Turističkom zajednicom Hrvatske, tv show, besplatni singl (plus dva remixa) uz Slobodnu dalmaciju itd.

Ako već neće Muhamed brdu, brdo hoće Muhamedu pa se potrudite nabaviti ovaj album jer sigurno nećete požaliti. Naročito kao ste ljubitelj downtempo elektronike i volite da vam glazba dodatno podigne raspoloženje. Ovo je jedan od onih albuma na koji ste ponosni što su ga stvorili glazbenici iz vaše zemlje i možete ga pustiti svojim prijateljima u bilo kojem kutku svijeta.

Ocjena: 9/10
Izdavač: Scardona