Svojim drugim filmom 'Point Blank' 45-godišnji redatelj Fred Cavaye potvrdio je svoj status zanimljivog novog autora, osobito nakon vrlo solidnog 'Pour Elle' po kojem je snimljena ne tako dobra američka verzija 'Sljedeća tri dana' s Russellom Croweom u glavnoj ulozi. 'Point Blank' ('A bout portant') odličan je primjer filmske tradicije preseljene u suvremenost, jer se u njemu, kao uostalom i u 'Pour Elle', ponavlja hitchcockovski motiv – ubacivanje običnog čovjeka u neobičnu i vrlo dramatičnu situaciju - no podebljan je gotovo nezaustavljivim nizom uzbudljivih akcijskih scena.

Tako je i njegov glavni junak, odnosno jedan od dvojice protagonista, bolničar Samuel Pierret, spletom nesretnih okolnosti uvučen u po život opasnu priču koja uključuje ubojstva, otmice i prljave policajce nakon što u bolnicu u kojoj radi bude doveden teško ranjeni pacijent (Roschdy Zem) kojega netko uporno pokušava ubiti. Samuel mu spasi život, no nakon što mu je trudna supruga oteta, nesretni bolničar pristaje na otmičareva pravila igre...

Iako film nije bez mane, a to se u prvom redu odnosi na slabo profilirane sporedne likove, Cavaye je demonstrirao sjajan redateljski i scenaristički talent te snimio uzbudljiv, akcijom nabijen triler u čijem je središtu kritika francuskog društva, posvemašnji gubitak vjere u državne institucije. Za Cavayea je francuska policija ono što je za Schmidta i Balenovića u filmu 'Ljudožder vegetarijanac' hrvatsko zdravstvo - simbol moralnog rasapa društva.

Pravi zločinci u njegovom filmu nisu plaćeni ubojice i kriminalci s debelim dosjeom (nimalo slučajno sjevenoafričkog podrijetla, što je stereotiop koji omogućava Cavayeu da iznese i, paradoksalno, antirasističku tezu), nego do srži korumpirani policajci, oni su pravo podzemlje, njih nas uistinu treba biti strah, poručuje Cavaye. Kriminalci imaju svoje metode, svoj milje, ali i svoje moralne principe, no pokvareni policajci su svuda oko nas, posve su beskrupulozni, njihove zločine teže je prepoznati i kazniti i zbog njih nemamo povjerenja u državu i njene najeksponiranije institucije koje bi nam trebale jamčiti sigurnost i pravdu.

Iz njegova oba filma vidljiva je još jedna tema koja ga preokupira – duboka i iskrena ljubav muškarca prema ženi. Iako može djelovati pomalo naivno, u oba Cavayeova filma ona je oslikana s toliko iskrenosti i kao sama po sebi razumljiva da nema smisla niti propitivati realnost takvog odnosa. Ljubav prema bračnom partneru u oba je filma snažan pokretač radnje i motivacija glavnoga junaka.

Uz uzbudljivu radnju te dinamične i mnogobrojne akcijske scene, među kvalitete 'Point Blanka' spada i vrlo dobra glumačka ekipa koju čine popularni francuski glumac Gilles Lellouche, Roschdy Zem, Gerard Lanvin i prelijepa Španjolka Elena Anaya, poznata iz Almodovarovog filma 'Koža u kojoj živim'.

'Point Blank' je za svaku preporuku, prava je šteta što je u naša kina stigao s nešto više od godine dana zakašnjenja i bez pristupa u multiplekse jer u ovom punokrvnom trileru može uživati najšira publika.