Nakon više od godinu dana vratila si se na posao. Kakav je osjećaj ponovno biti dio radnog tima? Jesu li ti kolege pripremile dobrodošlicu?
Osjećaj je sjajan. Volim svoj posao i ljude s kojima radim tako da sam se veselila povratku i starom režimu. I na rodiljnom dopustu često sam posjećivala redakciju i bila u kontaktu s većinom tako da nisam imala osjećaj da propuštam nešto.

Odlazak na posao zahtijeva i odvajanje od djeteta, što je nerijetko teže majkama nego djeci. Je li bilo teže tebi ili Adrianu?
Adriano je vrlo društven i od rođenja je okružen ljudima. Ide svima, nikoga se ne boji i ne plače kad odu mama i tata. Njemu je bitno da je u dobrom društvu i da se zabavlja. Uvijek je u dobrim i sigurnim rukama tako da ni ja nemam problema kada sam na poslu, ponekad i cijeli dan, jer znam da mu ništa ne fali.

Kome si povjerila čuvanje sina i kada bi Adriano mogao krenuti u jaslice ili vrtić?
Za sada su uključeni svi članovi moje obitelji, sve po dogovoru. A svakako ga planiram upisati ove jeseni u vrtić. Kao što sam spomenula, Adriano je vrlo društven tako da smo vrlo često u igraonicama i parkovima okruženi djecom. Primjerice neki dan smo prvi puta bili u kazalištu Mala scena i gledali predstavu 'Priča o oblaku'. Naše zajedničko vrijeme ispunjeno je brojnim aktivnostima i zabavnim sadržajima i nikada nam nije dosadno. A veselim se i vrtiću jer smatram da je on odlična stvar za svako dijete.

Kome nalikuje fizički, a kome karakterno? Kakvo je dijete?
Vrlo je živahan, znatiželjan, izuzetno aktivan i razigran, a ono što je meni najvažnije - uvijek nasmijan i veseo. Obožava loptu, parkove, igraonice, kotače, pravi je zvrkasti dečkić, uvijek sto posto u pogonu. I karakterno i fizički za sada je puno sličniji svom tati.

Nedavno je proslavio svoj prvi rođendan. Je li to u tebi probudilo posebne emocije, je li bilo suza radosnica? Čime ste ga ti i Andy iznenadili?
Bilo je jako veselo i zabavno, pravi bajkoviti dječji rođendan na kojem su uživali i djeca i odrasli. Imali smo animatore, klauna, ocrtavanje lice, balon show i savršene slastice na temu Adrianovog omiljenog Baby TV-a. Bilo je prekrasno.

Teško je ne primijetiti poseban osmijeh na tvom licu otkako si postala majka. Što je ono najbolje što donosi majčinstvo, a što najteže?
Majčinstvo je najljepša, ali i najodgovornija te najzahtjevnija uloga u životu svake žene. Tek kada sam se ostvarila kao majka postala sam potpuna, ispunjena osoba i moj je život poprimio novu, ljepšu i sretniju dimenziju. Dijete je sada centar moga svijeta, sve drugo je sporedno.

Nakon udaje za supruga ostavila si svoje prezime - jesi li dodala njegovo?
Ostavila sam svoje prezime da si olakšam posao s dokumentacijom (smijeh).

Kakva sjećanja te vežu uz tvoje novinarske početke? Jesi li bila nesigurna ili je novinarstvo oduvijek bilo u fokusu tvog interesa?
Sportsko novinarstvo je nakon mog dugogodišnjeg aktivnog bavljenja sportom bio logičan slijed i drago mi je da mi se pružila prilika raditi tu gdje sam i danas. Nije to lak posao, pun je stresa, adrenalina, ne možeš računati na slobodne vikende, blagdane, ali opet ga ne bih mijenjala.

Surađuješ li bolje sa ženskim ili muškim kolegama? Kakva je danas atmosfera u redakciji?
U našoj je redakciji uvijek odlična atmosfera i u takvoj atmosferi uvijek sa zadovoljstvom dolazim na radno mjesto. Odlično surađujem sa svima - nema kod nas podjele na muške i ženske, svi smo jednaki i radimo isto.

Želiš li neke izazove u poslu, što bi još voljela raditi?
Radila sam zaista sve: bila na Olimpijskim igrama, pratila velike događaje i uživo i iz studija, vodila brojne emisije, sudjelovala u svim najvećim sportskim projektima naše kuće, snimala reportaže, intervjue, uređivala i vodila sportski dio Dnevnika. Za svoje godine zaista si više od toga ne mogu ni poželjeti. Neka se nastavi u istom smjeru, drugih želja nemam.