Uskoro će se u prodaji pojaviti vaš treći studijski album 'Shine! Shine! Shine!'. Odakle taj optimizam u naslovu albuma, ili je u pitanju neka varka?

Album smo nazvali po jednoj pjesmi koja će se na njemu naći, a rekao bih da naslov dobro opisuje ono što u stvari radimo. Optimizam je kod nas uvijek bio prisutan, iako se to možda ne osjeti na prvu. On nas tjera da idemo dalje. Naravno, kako to obično biva u životu, optimistične i pesimistične faze izmjenjuju se u nepravilnim i nepredvidljivim intervalima. Rekao bih da je album gorko-sladak, baš kao i sve što je povezano s emocijama.

Album ste odlučili predstaviti singlom 'Fucking boring'. Možeš li predstaviti novi album?

Na 'Shine! Shine! Shine!' bit će 10 autorskih pjesama. Album je sniman u studiju Jork u Dekanima kraj Kopra, a producent je Chris Eckman. Materijal je snimljen uživo u studiju, u tri dana, i to je pristup koji nam, kako se pokazalo, najbolje odgovara. Dakle, album zvuči onako kako My Buddy Moose trenutno zvuči i mislim da je to najpoštenije. Stilski, mislim da je ovo prirodan nastavak onoga što smo dosad radili, s određenim pomacima na teritorije kojima dosad nismo plivali, ali takve sudove prepustio bih slušateljima.

Album je producirao frontmen The Walkaboutsa Chris Eckman. Jeste li zadovoljni kako je obavio posao? Kako je izgledala suradnja s njim?

Chris je stvarno obavio sjajan posao. Jako smo zadovoljni. Odlično smo surađivali, mislim da smo se našli na istoj valnoj duljini i oko zvuka i oko smjera u kojem bismo trebali ići. Jako smo ponosni na album, i sami uživamo slušati ga i mislim da je to najbitnije.

S njim ste zajedno nastupili ovog ljeta u Ljubljani i sudjelovali na kompilaciji 'Projekt R.E.M.: Pure Energy Music' u organizaciji i izdanju Američkog veleposlanstva u Sloveniji. Odakle vi na toj kompilaciji?

Chris nas je pozvao da sudjelujemo. Obradili smo pjesmu 'Driver 8' koju je Chris otpjevao s nama. On je bio glazbeni producent kompilacije. Prošle godine Veleposlanstvo je napravilo sličan projekt s obradama Dylana, ali sudjelovali su samo slovenski izvođači. Ove godine odlučili su se proširiti i na nekoliko hrvatskih glazbenika, a osim nas, to su Bambi Molestersi, Lollobrigida i Massimo Savić.

Ovo je ljeto za vas bilo vrlo radno pa ste sudjelovali i u snimanju dokumentarca 'You Shouldn't Hide Your Colors (The Jayhawks Fan Tribute Project)' redateljice Kimberly Anne Schultz. Kako ste se našli u priči o The Jayhawksima?

Redateljica nas je pozvala jer je na Youtubeu vidjela snimke kako pratimo Marka Olsona na koncertu u KSET-u. Jako joj se svidjelo i željela nas je uključiti u film. To je fanovski projekt, a mi smo i sami fanovi Jayhawksa pa smo se rado odazvali. Snimili smo obradu pjesme 'People In This Place (On Every Side)' uživo u jednom studiju u Zagrebu i videozapis nas kako to sviramo. Sve skupa bilo je dosta nepretenciozno, ali jako zabavno i jedva čekamo da vidimo kako je film ispao.

Jeste li dobili kakvu povratnu informaciju jesu li Jayhawksi čuli vašu obradu njihove pjesme?

Ne, nismo, ali pretpostavljam da će je čuti. Vidjet ćemo kada film bude gotov.

Jeste li razmišljali možda snimiti album obrada? Čije bi se pjesme našle gore?

O tome smo često razmišljali i sigurno ćemo se upustiti u takav projekt kada budemo imali vremena, jer sviramo ili smo svirali dosta obrada, a neke smo i snimali za određene prigode ili kao demose. Ne znam, na albumu bi se sigurno našla obrada 'Waiting Around To die' Townesa Van Zandta koju redovito sviramo na koncertima. Imamo puno toga na izbor iz našeg koncertnog repertoara, od Ramonesa, Replacementsa, Remainsa, Poguesa, Rokyja Ericksona do Boba Dylana ili Willieja Nelsona.

Da možete birati, s kojim rock herojima biste snimili album i rado krenuli na turneju?

Teško pitanje i stvarno ne znam što da ti odgovorim jer nismo puno razmišljali o takvim stvarima. Nastojimo se zadržati u okvirima realnoga, a uvijek smo bili spremni na suradnju sa svakim dobrim bendom.

Na vašem prethodnom albumu je gostovao Howie Gelb. Hoće li na novom albumu biti kakvih gostiju?

Gosti su ovoga puta iz Hrvatske, Dinko Tomljanović i Vlado Simčić Vava. Oni su nam na par pjesama dodali nešto teksture na lap steelu.

Vaša su prva dva albuma dobila odlične kritike domaćih rock kritičara, publika vas voli, ali vas se gotovo ne može čuti u domaćem eteru. Kako to objašnjavate?

Ne znam to objasniti, mislim da domaći radijski urednici imaju nekakvu svoju logiku, a većina ih je zaglavljena negdje u komercijali osamdesetih i devedesetih. Osim toga, pod domaće bendove valjda računaju one koji pjevaju na hrvatskom, pa za nas tu nema previše mjesta. Doduše, ima radijskih postaja koje nas redovito puštaju, poput naših lokalnih riječkih. Recimo, Radio Rijeka.

Jeste li slali svoje albuma na radio postaje u SAD ili barem izvan Hrvatske? Imate li kakve povratne informacije?

Iskreno, nismo. Dosta smo inertni po tom pitanju i slabo ambiciozni. Često pričamo da moramo nešto poduzeti. Vjerujem da hoćemo s trećim albumom.

Planirate li kakvu turneju po Hrvatskoj nakon izlaska novog albuma ili ćete se samo rado odazvati pozove li vas netko na svirku?

Planiramo u prvom redu organizirati promotivne koncerte po većim i manjim gradovima. Ne može se tu govoriti o klasičnoj turneji jer se svira od vikenda do vikenda. Na svirke smo se uvijek rado odazivali i imali smo tu sreću da su nas često i svugdje zvali pa smo dobro upoznali i domovinu i regiju.