Broj sedam ponekad ima magičnu moć, a Zrinku Ogresti njegovim sedmim filmom pošlo je za rukom napraviti nešto što je rijetko kojem redatelju hrvatske kinematografije uspjelo posljednjih godina. Ispričati priču, nadasve (ne)običnu, moćnu, jedinstvenu s taman toliko riječi da ne zaguše posebnu atmosferu filma, ne naruše  tajanstvenost likova i razotkriju do kraja njihovu ranjivost.

Ogresta ne nudi odgovor na pitanje zašto njegovi junaci, toliko uvjerljivi Ksenija Marinković i Lazar Ristovski, djeluju tako kako djeluju. Ali i bez odgovora nudi se mogućnost oprosta za koje nam, poručuje Ogresta, ponekad ne treba neki poseban uzvišeni razlog. Jer oprost je sam po sebi uvijek katarza.

Kao što je jednom rekao Zrinkov profesor na Akademiji i mentor Krešo Golik: 'Duhovna hrana ne mogu vam biti - filmovi. Kamera je pribor za jelo, a hrana je - život. Snimajte filmove nadahnute životom, a ne drugim filmovima.' Upravo se time Ogresta vodio snimajući svoj posljednji film. Život iznenadi kad se najmanje nadaš, a iznenađenja je, priznaje redatelj, u njegovu životu u posljednje dvije godine bilo jako puno.


Podrška Zrinku sinoć su bili zaručnica Ozana, sestra Željka Ogresta i Dubravko Merlić

'Svaki tjedan me nešto znalo zateći. Ono što želim naglasiti jest da sam ovaj film snimio kad sam konačno počeo uživati u svom životu i kad sam shvatio da nisam sam njegov gospodar. Tada sam počeo prihvaćati stvari koje mi se događaju, doživljavati ih kao božju volju i kad sam prestao biti režiser vlastitog života. Ne valja režirati vlastiti život, treba se pustiti jer netko ima bolje planove za nas nego što to mi sami za sebe imamo', rekao je Zrinko.

Koliko je njegova zaručnica Ozana Ramljak bila njegova životna prekretnica?
'Ozana je moje nadahnuće, to ne skrivam, bez nje ne bi bilo ni ovog filma. Njoj je posvećen', zaključuje.

Uz Zrinka su jučer bili sestra Željka Ogresta i njen suprug Dubravko Merlić

Bojana Gregorić na premijeru je došla s ocem Pavelom Gregorićem