Iako su nas organizatori stavili na slatke muke - no nimalo im ne zamjeramo - jer je ovoga ljeta i više nego bogata ljetnoj ponudi koncerata i festivala, šou Apocalyptice je zasigurno među svim ljubiteljima teških nota bio svakako nešto što se ne smije propustiti, pa i po, kako bi rekli naši političari, cijenu opakog stezanja remena.

Preporuke za koncert su i za one koji su se predomišljali bile i više nego primamljive – njihov je posljednji nastup u zagrebačkom Lisinskom 2006. godine (za koji se tražila karta više) bio je pravi metal praznik za uši i oči. Fanovi ponešeni paklenom atmosferom stajali su na stolcima, sjedili na ramenima frendova, pjevali s upaljačima u rukama i neobuzdano headbangali - što je bilo dotad nezapamćen prizor u Lisinskom.

Ovoga puta klubu Boogaloo pripala je čast da ugosti slavne finske glazbenike, a pomalo spooky ozračje ovog koncertnog prostora koji smo već navikli pohoditi zbog čestih gostovanja izvođača metal žanra, u kombinaciji s postavom Apocalyptice na ovoj turneji kojom promoviraju album '7th Symphony' - tri violončela i bubnjar, te s vokalom (koji gostuje na otprilike oko pola set liste), jamčilo super provod za sve ljubitelje live svirke.

Bez obzira na to što su istog dana u Močvari gostovali otkačeni japanski rokeri Guitar Wolf, Apocalyptica kojoj je ovo već treće gostovanje u Zagrebu (prvi puta su bili u Tvornici 2000. godine), privukla je solidan broj duša željnih njihovog prepoznatljivog virtuoznog metal/classic audio-vizualnog doživljaja. Inače, zagrebački koncert jedan je od rijetkih klupskih nastupa Apocalyptice na aktualnoj turneji jer svoje vruće koncertno ljeto nastavljaju na festivalima Sonisphere (Španjolska), zatim na glasovitom Wackenu u Njemačkoj (najvećem metal festivalu u Europi), te festivalima Hellfest (Francuska) i M'era Luna (Njemačka).

Mnoge je dodatno obradovala i vijest da je zagrijavanje za furiozni nastup pripala našim metal uzdanicama, mladim Riječanima Father, čiji je posljednji uradak 'One Eon' oduševio domaću kritiku i fanove. Beskompromisni dečki iz Fathera koje zdušno podupire i nitko drugi do slavni frontmen Maidena Bruce Dickinson koji ih često pušta u svojoj radijskoj emisiji 'Friday Rock Show', izveli su presjek dosadašnjeg opusa s hvaljenog prvijenca 'Inspirita' te predstavili i nove stvari, dokazavši da su u samom vrhu domaće rock scene.

Nakon što su otprašili svoj žestoki set, došao je red na burno pozdravljene finske violončeliste koji su 1993. kad je Apocalyptica osnovana izazvali pravu senzaciju svojom naizgled vrlo neobičnim glazbenim konceptom – svirati metal s klasičnim instrumentima. Iako su dotad mnogi metal bendovi koristili gudače u svojim pjesmama, to je prije svega bilo isključivo u službi pratnje standardnih heavy metal postava (gitara, bas, bubnjevi), odnosno tu i tamo su primjenjivali su kao popratni elementi. No, momci iz Apocalyptice napravili su revolucionarni zaokret.

Bend je originalno i nastao kao Metallica tribute band s klasičnim instrumentima, a kroz kasnije faze počeli su izvoditi i vlastite pjesme. Prvi takav album bio je 'Reflections' iz 2003, na kojem je bubnjeve za polovicu materijala odsvirao Dave Lombardo iz kultnog benda Slayer. Kasnije je bend surađivao s cijelim nizom top imena iz svijeta rock i metal glazbe, uključujući Rammstein, HIM, Bullet For my Valentine, a njihov apsolutno najveći hit, stvar 'I’m Not Jesus' s Coreyjem Taylorom na vokalu (Slipknot, Stone Sour) u Americi je provela dugo vremena unutar top 10 chartova na rock i metal radiostanicama.

Ono što je zagrebačka publika sinoć mogla vidjeti u Boogaloou, teško se može riječima iskazati – ovi su momci dali sasvim novu dimenziju klasičnom instrumentu poput violončela.
Moćno, emotivno i beskompromisno – to su osnovne smjernice Apocalypticinog showa na pozornici.

Dugokosi Finci i sinoć su nam dokazali da čelo može biti itekako brutalan i opak metal instrument – njihova je virtuoznost fascinantna, a u svakom trenutku Apocaylptica zvuči kao uigrana mašinerija. Rijetko se tko mogao sudržati od headbanginga na Apocalypticina remek-djela poput '2010' dok Eicca Toppinen, Paavo Lötjönen i Perttu Kivilaakso rasturaju na svojim instrumentima dovodeći slušatelje u katarzično stanje.

Klasično obrazovani čelisti (inače diplomanti glazbene akademije Sibelius u Helsinkiju) svoju su ljubav prema metalu pretočili u prepoznatljiv i ubojit crossover unoseći i posljednji atom snage na pozornici dokazavši da i klasični instrumenti nisu ograničeni samo na klasičnu glazbu.

'Skloni smo kažnjavanju instrumenata! Često su puni znoja i kose što se nikako ne bi svidjelo našim učiteljima glazbeno', izjavili su svojedobno ovi momci iz Finske, no vjerujemo da su itekako ponosni na svoje učenike.

Valovi osjećaja koje su probudile i njihove nadahnute izvedbe 'Master Of Puppets', aktualni hit 'End Of Me', 'Seek & Destroy', 'Bring Them to Light', 'Refuse/Resist', 'Nothing Else Maters', 'Inquisition Symphony', 'Grace' ili 'I Don't Care' izmamile su osmijeh na licima okupljenih u Boogaloo jer njihov žestoki nastup bio je melem za dušu svih ljubitelja metala s posve drukčijim pristupom. Poneseni toplim prijamom, članovi Apocalyptice su nekoliko puta pohvalili publiku u Boogaloou, a u jednom su trenutku dugokosi Finci skinuli i majice što je zasigurno razveselilo sve ženske obožavateljice.

Apocalyptica nam je i po treći put priredila zbilja doživljaj za pamćenje, a ovi glazbenici su pokazali da nisu samo gitare te koje zaslužuju biti isključivi heavy metal instrument te da njihova kreativnost ruši sve žanrovske granice.