Svi putovi su oduvijek vodili u Pariz, grad koji je mnogima pružao najljepše uspomene za cijeli život. Napad na to srce Europe doživjela je Jelena Orešković, manekenka kojoj je Pariz dom već šest godina, a zašto je tragedija koja se dogodila proteklog petka nije iznenadila, govori o tome njezin post na Facebooku:

'Mislite da se pokolj u Parizu dogodio 13.11.2015? Varate se. On se dogodio svaki onaj put kada je zaprimljena prijetnja terorističkim napadom bilo gdje u svijetu, a koju su mediji, instruirani da ne stvaraju paniku među narodom, uspješno prikrili. Dogodio se i onda kad je, prije neku godinu, nekolicina islamskih ekstremista odaslala jasnu videoporuku francuskoj vlasti, a glasila je: 'Ne dirajte nam u zemlje jer će vaša djeca platiti krvlju.' Prijetnju je šturo prenijelo svega nekoliko francuskih medija, a u svijetu ona nije uopće nije našla svoje mjesto pod medijskim nebom. Zašto? Pa bit će da je opet netko, umjesto nas koji ovdje živimo i na koje se prijetnja izravno odnosila, odlučio da ne treba stvarati paniku! Kao rezultat velike brige za mentalno zdravlje svog naroda dobili su 13.11.2015. - i paniku i prolivenu krv, stotinjak mrtvih, tisuće ranjenih i milijune traumatiziranih građana', napisala je Jelena.

Svoju sponu s Parizom ima i novinarka Elizabeta Gojan:

'Pariz je ljubav, svjetlost, moda i Francuskinje, plovidba Seineom ili šetnja njezinom obalom, Louvre i umjetnost, mostovi i slikari... Pariz je Francuska... Pariz je Europa... Pariz je srce svakoga od nas... zarobljeno u nekom filmu, u zapaljenoj svijeći u Notre Dameu da biste se vratili; sunce koje izranja ljepše kad ga gledaš s Montmartrea, i muzika, i... PARIZ JE, UVIJEK, BIO ŽIVOT! MORA TO I OSTATI!', poručila je Elizabeta.

Svoj komentar ispod fotografije u Parizu ostavila je i Nikolina Pišek, a za njoj najdraži grad vežu je mnogi prijatelji.

'Ovo je fotografija iz meni najdražeg grada, u kojem ne živim, a maštala sam o tome. Na njoj se ne vidi, no okružena sam dragim ljudima - neki od njih tamo žive (srećom, svi su dobro), ostali su raštrkani po svijetu... Razmišljam o tome koliko smo bili veseli i bezbrižni, kao i sve one nevine duše koje su nas noćas napustile. Nemam namjeru biti patetična, više sam bijesna, a ta emocija proizlazi iz nemoći i nemogućnosti da je usmjerim na nekog konkretnog. Među tim ljudima mogao je biti i netko tko je meni blizak, no nije. Nastradali su ljudi koji su mi bliski svjetonazorom, životnom radošću, možda i generacijski - sigurno smo dijelili neke ideale i snove, imali su obitelji koje su ih voljele... Stradali su - zbog čega? Zbog toga što netko misli da se svaka različitost mora kažnjavati smrću? Slažem se, ali ukoliko netko ima takve ideje, neka prvo uperi cijev sebi u čelo.'

Nezaboravne pariške uspomene ima i glumica Natalija Đorđević: 'Svatko ima neku svoju priču s Parizom kao da je živo biće , poput prijatelja s kojim ako se i ne vidite dugo vremena ,nastaviš razgovor kao da ste se vidjeli jučer..u Francuskoj sam provela mnoga bezbrizna ljeta svog djetinjstva, prvi put se nasminkala i otisla u disco, stajala satima gledajuci Chagallove slike na nekoj izložbi u Nici, zavoljela francuski jezik , glazbu , kulturu.. zao mi je beskrajno svakog izgubljenog zivota, zao mi je sto moje rodjakinje sada sa strahom odlaze na posao ili u običnu nabavku .. i vrlo sebično mi je žao sto će mi se svaki put kad pomislim na mozda najljepši period života pred očima pojaviti slike koje bih tako rado zaboravila+.

Svoju posvetu Parizu napisala je i Mia Šlogar, supruga rukometaša Damira Bičanića, koja posljednjih mjeseci živi u Frrancuskoj, točnije u Chamberyju 570 km udaljenom od Pariza.

'Prije samo tjedan dana mom sam veselom dječaku u ranu zoru pokazivala pariške parkove i govorila mu kako ću mu dati cijeli svijet na dlanu jer on je dijete svijeta. Dijete čiji mali prijatelji imaju različitu boju kože, različite roditelje koji u svoja četiri zida govore različitim jezicima i mole različite molitve, ali koji s mojim sinom dijele iste igračke, istu omiljenu pjesmicu, iste tete u igraonici, iste prve nespretne riječi... Dječače moj, želim te još stotinu puta odvesti u Pariz, želim da vidiš svijet, da voliš svijet. Jer kad bismo svi više voljeli, kad bismo svoju djecu tome učili... Francuska sada ne bi bila tužna. Milijuni ljudi ne bi strepili', poručila je Mia.

Supruga rukometnog reprezentativca Igora Vorija, Olja Vori, koja s obitelji živi u Parizu već dvije godine, bila je vrlo suzdržana u izjavama nakon tragičnog događaja, poručivši samo da su svi živi i zdravi i zatočeni u kući. Hrvatska tenisačica Donna Vekić pridružila se mnogima molitvom za Pariz i simboličnom fotografijom iz grada koji često posjećuje.