Tužna vijest o odlasku Vlade Divljana u vječno počivalište stigla nam je u trenutku kad javnim diskursom, barem u Hrvatskoj, vlada još jedna žučna rasprava oko forsiranja nasljeđa osamdesetih. No kad ponovno preslušate neke od pjesama koje je glasom, gitarom i koautorstvom ukrasio ovaj vječni mladić i vječni optimist, shvaćate da, ispod svih slojeva nametnute nam isforsirane nostalgije ipak ostaje važna, sjajna i izvanvremenska glazba
RETKO TE VIĐAM SA DEVOJKAMA
Ova proto himna gay miljea bivše Jugoslavije nalazi se na B-strani prve singlice Idola 'Pomoć, pomoć', ali i na drugoj singlici 'Maljčiki' i to opet na B-strani. Iako će 'Maljčiki', ta razuzdana hopa-cupa parodija socijalizma u Istočnom bloku, kasnije postati neusporedivo veći hit, 'Retko te viđam sa devojkama' će živjeti daleko intenzivnijim životom - kako zbog paradoksalne činjenice da ju je prilično potmulo producirao tada friško ošišani trendy new waver Goran Bregović, tako i zbog višestrukih referenca u pop kulturi. Samo u novije vrijeme obradile su je Riječanke E.N.I., i Šeparovićev Montažstroj, a završila je i na kultnoj poljskoj tribute kompilaciji Yugoton, na kojoj poljski bendovi obrađuju legende jugoslavenskog novog vala. I iako još uvijek nije jasno je li njezin autor uistinu Divljan ili pak bivši Idol, makedonski pisac Aleksandar Prokopiev, njezin zarazni post punk rif prepoznat će svatko tko je makar godinu dana živio na ovim prostorima.
AMERIKA
Razumijem da se odabir osmominutne repetativne pjesme iz diskografije benda koji je imao pregršt trominutnih pop hitova može učiniti kontroverznim. No iako sam, slušajući 'Paket aranžman' kao dječak, više volio i Šarlo Akrobatu i Električni orgazam, upravo 'Amerika' mi je, uz Buldožerove 'Okrutne bogove Istoka' bio prvi dječački susret sa psihodelijom, i pomogla namirisati da su Idoli nešto drukčije, nešto što će par godina kasnije izroditi 'Odbranu i poslednje dane'. Zato mi je drago što sam za Divljanova života doživio koncertnu izvedbu 'Amerike': istina, na privatnoj zabavi jednog hrvatskog bogataša na koju sam slučajno zalutao, i u izvedbi Old Stars benda, u fazi kad je Divljan reciklirao bolju prošlost. No svejedno, zvučala je podjednako genijalno i blesavo kao i uvijek, pa nije ni čudo da mladež po YouTubeu danas piše da je ova stvar preteča Radioheadova 'Kid A'.
KENOZOIK
Možemo sad do kraja nabrajati opskurne zakutke karijere Divljana i Idola, ali nitko ne može ostati ravnodušan na vjerojatno jedan od najboljih početaka albuma uopće – onaj 'Odbrane i poslednjih dana'. Metalizirano Divljanovo gitarsko krljanje prekinuto krikom Nebojše Krstića 'Uzalud me budiš u pola šest, nema nigde nikog i nemamo kud', pa neparni refren ukrašen Casio sintomGorana Vejvode i repeticija 'Ti si stvorena za sve te stvari', kostur su ultimativne himne balkanskog new wavea, pjesme koja na najprecizniji način ujedinjuje autorske talente trojca Divljan – Krstić – Šaper. I dok druga dvojica danas zarađuju kruh kao PR znalci i utjecajni tviteraši, Divljan je svoj dio 'Kenozoika' odnio na put bez povratka.
DOK DOBUJE KIŠA (U RITMU TAM TAMA)
Ljubavne pjesme teško je drukčije ilustrirati nego osobnim iskustvom: prošle godine sam učio 11-godišnjeg nećaka svirati klavijature na tetkovom muzejskom primjerku školskog sintisajzera iz 70-ih godina prošlog stoljeća, s četiri preprogramirana analogna ritma. Jedan od njih, dakako, bila je bossa nova, i prvi primjer kojeg sam se mogao sjetiti a da iz prve znam akorde bila je 'Dok dobuje kiša'. Ubrzo se u našem prostoru za svirku stvorila cijela obitelj, i svi smo u nevjerici pjevali zapanjujuće jednostavnu pjesmicu koja u svojoj tekstualnoj nježnosti i zavodljivosti uspijeva ostati s one strane ljigavog. Još jedna vještina koju rijetki autori posjeduju.
HAJDE, SANJAJ ME, SANJAJ
Ako smo maloprije rekli da je 'Kenozoik' najbolji početak albuma ikad skladan, onda je 'Hajde, sanjaj me, sanjaj' jedan od najboljih završetaka – sanjiva dvominutna klavirska balada koja na oštećenim i izlizanim pločama (kakav je bio moj primjerak 'Odbrane i poslednjih dana') stvara gotovo liturgijski ugođaj. Ona zatvara kompleksni konceptualni album koji je propitivao religiju, identitet i individualnost, ali reinkarnaciju doživljava i petnaestak godina kasnije, kad ju Vlada ponovno snima u pratnji bečejskog pop benda Eva Braun, kao poletnu i nježnu pop pjesmu. Bilo kako bilo, na dan kad se opraštamo od ponajboljeg pop autora bivše jugoslavenske scene, ne postoje prikladniji stihovi od: 'Hajde sanjaj me, sanjaj, ti ćeš me voleti, ostaće glas... hajde sanjaj me sanjaj, vidiš me kao da nisam tu, reči koje ću naći u tvom su vremenu.'
