Ukrajina – pobjednica političko-popkulturnog rata EU-a protiv Rusije

Rusko-ukrajinski konflikt već se godinama preslikava i na pop kulturu. Najnovija epizoda započela je prošle godine, kada su Rusi iznervirali Ukrajince filmom Saba: Mali ratnik velikoga srca, u kojemu desetogodišnji dječak spašava selo od zlih hijena, stiliziranih u bojama ukrajinske zastave. Ukrajinci su im, čini se, odlučili vratiti milo za drago na Eurosongu. Odabrali su pjesmu '1944' u izvedbi Suzane Džamaladinove, umjetničkog imena Jamala, koja preko mračnog kvazigarage ritma bolno interpretira tragično iskustvo njezine bake. Ona je preminula 1944. nakon što se našla u masi raseljenih Tatara koje je Staljin protjerao s područja Krima, pod optužbom da surađuju s nacistima. Ukrajinski parlament protjerivanje Tatara službeno je proglasio genocidom.

Ovakva tema možda bi prošla manje kontroverzno da upravo Krim posljednjih godina nije poprište stvarnog rusko-ukrajinskog sukoba, no u ovom kontekstu razbjesnila je Ruse. Odbor za informiranje ruskog parlamenta, kako prenosi UAtoday, zatražio je od EBU-a da povuče pjesmu s natjecanja tvrdeći kako se Eurosong ne bi smio politizirati. S druge strane, Moscow Times javlja kako je Ukrajina najavila bojkot natjecanja 2017. ako pobijedi ruski matrix pop Sergeja Lazareva 'You're Not the Only One'. Skupocjenu scenografiju u kojoj se Lazarev penje po virtualnim stepenicama dok mu izrastaju hologramska krila Rusi su instalirali na stockholmsku pozornicu o svom trošku.

Epilog? Ukrajinska pjesma ne samo da nije eliminirana iz natjecanja, nego je i pobijedila, u dramatičnom raspletu kakav dosad nismo vidjeli. Australija je prema glasovima žirija vodila veći dio natjecanja, no glasovi publike katapultirali su Jamalu na vrh, dok je Rusija završila treća. O samom načinu zbrajanja glasova još će se pričati, a Eurosong zajednica prilično je bijesna zbog eksplicitnog politiziranja pobjedničke pjesme, ali poruka je Rusiji poslana – ni hologrami ni pusti novci ne mogu vam donijeti pobjedu. Sreća pa se Eurosong ne održava zimi, Rusi bi odmah zavrnuli plin...

Australija upumpala svježu krv

Koliko površno pratimo Eurosong, pokazala je i reakcija većine hrvatske javnosti koja je kolutala očima kad je čula da će ove godine nastupiti i Australija, da bi na koncu hrvatski žiri upravo Australiji dao 12 bodova, a publika pet. Fanovi Eurosonga dobro znaju da australska javna televizija SBS već trideset godina izravno prenosi natjecanje koje down under ima jednu od najfanatičnijih sljedbi. Prošle godine im se napokon pružila prilika nastupiti (doduše, izvan konkurencije) te solidnim pop pjesmuljkom Guya Sebastiana osvojiti peto mjesto, uz po 12 bodova od domaćina Austrije i pobjednika Švedske. Prizor tisuća ludih Australaca koji u praskozorje pred sydneyskom operom fanatično vrište objavljujući glasove publike urezao se u sjećanje svim fanovima Eurosonga.

Ove godine otišli su korak dalje, poslavši bez dileme najkvalitetniju pop pjesmu natjecanja s vrlo sofisticiranim scenskim nastupom – 'Sounds of Silence' u izvedbi zvijezde australskog 'X faktora', lijepe pjevačice korejskog porijekla Dami Im. Da su pobijedili, prema pravilima Eurosonga, sami bi mogli odabrati europsku zemlju koja bi bila domaćin sljedećeg natjecanja, koje bi čak i sufinancirali. Ovako ostaje nada da će EBU zadržati Australiju još koju godinu, te možda otvoriti prostor još nekim gostima kako bi natjecanje živnulo i odvojilo se od zamornih blokovskih podjela. Barem da su Australci dobili, odabrali Hrvatsku za domaćina, pa da proglasimo bankrot po kratkom postupku…

Švedska protestantska racionalnost i tehnološko ludilo

Ovogodišnji organizator Eurosonga, švedska javna televizija SVT najavila je da će na organizaciju natjecanja potrošiti nešto više od 100 milijuna kuna, što je dvostruko manje nego što je 2014. potrošila Danska, a čak trostruko manje od iznosa petrodolara koji je 2012. u ovo natjecanje ulupao Azerbajdžan. Šveđani su, naime, protestantski racionalno pristupili hepeningu, reciklirajući iskustvo organizacije istog događaja od prije tri godine, pojačano za obilje tehnološki modernih efekata čiji trošak su prebacili na izvođače koji su ih koristili. Prošlogodišnju inovaciju koja je Månsu Zelmerlöwu uvelike pomogla da dođe do pobjede – hologramske projekcije – ove godine koristili su mnogi, ali za sljedeću godinu morat će smisliti nešto bolje.

Sami domaćini su se odlučili za nešto drukčiji oblik inovativnosti. Za vrijeme glasanja u prvom polufinalu predstavili su plesnu parabolu na račun izbjegličke krize, pokazujući da ne zatvaraju oči pred unutrašnjom izolacijom Europe, dok su u drugom polufinalu u istom terminu zaplesali – roboti. Pored tako spektakularnog, a opet nimalo rastrošnog showa, svi su uspjeli zaboraviti da je po prvi puta neka zemlja (u ovom slučaju Rumunjska) zbog neplaćenog duga Europskoj radiodifuznoj uniji izbačena s Eurosonga, i to nakon što je već odabrala i prijavila pjesmu. Tko zna, da su nastupili možda bi i oni ubacili neki hologram na kredit.

Nordijski masakr i srednjoeuropski bum

Prvi puta od 1967., u finalu Eurosonga nastupila je samo jedna nordijska zemlja – domaćin Švedska. Sve ostale – Danska, Norveška, Island i Finska – ispale su u polufinalu. Mediji u ovim zemljama ovu su pojavu katastrofično nazvali 'nordijski masakr', uvjereni da su pjesme neopravdano ispale. U neku ruku i jesu u pravu, budući da pjesma 'Hear Them Calling' Islanđanke Grete Salome zvuči promišljeno i pametno, dok su Danci Lighthouse X dobro kotirali s pop zihericom 'Soldier of Love'.

#eurosong meets Pirates of the Caribbean pic.twitter.com/4jUbUTVBBk

— Jan Van der Cruysse (@JanVdCruysse) May 14, 2016

Umjesto njih, u finale su se progurali smiješni poljski pirat s Kariba koji je prema glasovima publike bio čak treći te neuvjerljive češka i naročito mađarska pjesma, čiji jedini adut jest atraktivni interpretator Freddie. Tako je u nadmetanju lobija ovoga puta pobijedio srednjoeuropski, a ako bismo stvari gledali tim naočalama, možda u tome i ima neke kozmičke pravde. U posljednjih 10 godina, naime, Finska, Norveška i Danska pobjeđivale su na Eurosongu, a Švedska je to učinila čak dvaput. Nek se sad malo odmore.

Prvi hrvatski finale od 2009.

Dočekali smo i to – nakon dvije godine nenastupanja, izazvanog činjenicom da pet godina prije toga nismo ušli u finale, Hrvatska se uspjela plasirati među 26 najboljih, završivši na 23. mjestu. Dostignuće je to prije svega Nine Kraljić, ali i autora pjesme 'Lighthouse', austrijskog dvojca Popmache naširoko osporavanog od strane ksenofobnog krila javnosti. Oni su složili sintetički pop s dozom keltske mistike, možda ne po svačijem guštu, ali funkcionalan u raznovrsnoj ponudi ovogodišnjeg natjecanja. Autori kostima i scenografije upakirali su Ninu u vilinsku odoru, koja je apelirala i na trash komponentu Eurosong fanatizma oličenu u nizu internetskih memeova.

Sorry @NinaKraljic, but someone did it before...#Eurovision pic.twitter.com/AuKW46t2Ro

— Eurotrash (@eurovisio_trash) May 2, 2016

Ukratko, Hrvatska se nije osramotila, a je li mogla i bolje? Čini se da nije, i da neće moći. Eurosong je, kao što znate, scensko-glazbeni cirkus u kojemu već godinama najbolje prolazi spoj radiofoničnih pjesama i scenske inovativnosti koja se urezuje gledateljima u podsvijest. U Hrvatskoj se takav spoj već godinama nije dogodio niti u komercijalnoj pop glazbi, a posebno u onoj namjenski pisanoj za Eurosong. Suočimo se – Hrvati jedva mogu izvesti pop zvijezdu u Bosnu i Hercegovinu, a kamoli u Europu. Naše megazvijezde koje pune dvorane u regiji, tipa Gibonni, Nina Badrić ili Tony Cetinski, odavno su prošli zenit kreativnosti, a za Eurosong su potpuno nezainteresirani. Isto vrijedi i za skladatelje – pogledajte, uostalom, sastav ovogodišnjeg hrvatskog žirija za Eurosong, u kojemu sjedi i Damir Kedžo. Prema tome, ovogodišnja strategija odabira autorskih najamnika i popularne zvijezde iznikle iz talent showa je zapravo najbolje što Hrvatska može. Bar do sljedeće godine, kad domoljubno osviješteno vodstvo HRT-a, po uzoru na povratak špice za 'Dobro jutro, Hrvatska', iz naftalina izvadi Maju Blagdan ili Doris Dragović