Na National Geographic Channelu 8. svibnja u 20.55 sati
Potraga Morgana Freemana za odgovorima na najvažnija pitanja o našem mjestu u svemiru, ove nedjelje na National Geographicu, vodi nas u najmračnije dijelove naših života! Sve ono što ne želimo misliti da postoji u nama, ono od čega bismo svi najradije pobjegli – Freeman će iznijeti na svjetlo dana i pokušati razumjeti. Suočit će nas sa zlom u nama i oko nas!
Prva Freemanova razmišljanja o zlu u ljudima sežu u njegovo najranije djetinjstvo. U Mississippiju u kojem je odrastao, na autobusnoj stanici postojale su dvije klupe, jedna za bijelce a druga za Afroamerikance. To je bio jedan od prvih susreta s nečim u čemu je osjetio neobjašnjivo zlo i nepravdu ljudi. Tada je prvi put doživio zlo kao nešto što uništava naša srca.
Vođen idejom da zlo prvo trebamo upoznati kako bismo ga mogli prepoznati u sebi i oko sebe, Freeman kreće na put po raznim dijelovima svijeta kako bi sreo ljude koji su postali oličenje zla, znanstvenike koji se bave proučavanjem dijelova mozga odgovornih za odluke o tome hoćemo li slijediti neke sumanute ideje u svojoj glavi, te hinduse koji misle da je sva odgovornost na nama i našem srcu koje vrlo jasno i odmah može prepoznati razliku između dobra i zla.
Dirljiv susret s okorjelim višestrukim silovateljem i ubojicom koji izdržava doživotnu zatvorsku kaznu dovodi do novog pitanja - je li čovjek koji nema nikakav osjećaj za druge ljude i ne kaje se za svoja nedjela naprosto zao ili ozbiljno bolestan i hendikepiran? Djeca između 14 i 16 godina koja su počinila masakr u osnovnoj školi? Moderna medicina ima dokaze o različitom funkcioniranju mozga kod jedan posto ljudi koji imaju manjak empatije i nesposobni su kontrolirati svoje nagone te tako postaju ubojice. Međutim, što je s onima koji su se zbog svoje slabosti odlučili krenuti putem zla? Je li to odluka ili opsjednutost zlom?
Freeman će uzeti obzir mišljenja svećenika, povjesničara, liječnika, egzorcista i mnogih drugih, ne bi li nam što bolje ispričao priču o zlu koje je ponekad razorno i pogubno, a ponekad nam je to samo pokazatelj smjera kojim ne trebamo ići.
