Novi početak poznatog serijala ne može se mjeriti s originalom Johna McTiernana s Arnoldom Schwarzeneggerom, ali u okviru aktualnih holivudskih standarda nudi sasvim pristojnu zabavu
Nakon što je tokom proteklog desetljeća s osrednjim uspjehom pokušao napraviti 'križani' serijal od svojih popularnih SF/horor franšiza 'Alien' i 'Predator', studio 20th Century Fox odlučio je ponovo 'osamostaliti' svoje svemirske monstrume. I dok su rad na novom 'Alienu' povjerili Ridleyju Scottu, redatelju prvog filma iz 1979. godine, što očito podrazumijeva veliki budžet (Scott vrlo rijetko radi 'na malo'), procijenili su da 'Predatoru' nije potreban luksuzni tretman, pa su franšizu prepustili Robertu Rodriguezu, koji se u posljednjih desetak godina profilirao kao proizvođač atraktivnih projekata za daleko manje novca od holivudskih standarda.
Pod Rodriguezovim producentskim vodstvom 'Predatori' su snimljeni za 38 milijuna dolara, što je doista sitnica u odnosu na uobičajene A-produkcije (Fox je, recimo, za 'Aliena protiv predatora' prije šest godina izdvojio 60 milijuna dolara, a i taj bi se film teško mogao opisati kao bogato produciran). Poznatog filmaša nije zanimalo da i režira film, pa je taj posao povjerio Nimrodu Antalu, Amerikancu mađarskog podrijetla, koji je karijeru započeo u 'staroj' domovini vrlo zapaženim (doduše, i dosta precijenjenim) filmom 'Kontrola' (2003), kojim je privukao pozornost Hollywooda, gdje je prije 'Predatora' režirao dva korektna filma s nevelikim budžetima, 'Sobu smrti' (2007) i 'Armored' (2009).
Na temelju navedenog nimalo ne čudi što u 'Predatorima' nema baš puno spektakla – ovo je naprosto B-film koji evidentno nema nikakvih drugih ambicija osim da isporuči stotinjak minuta uzbudljive razbibrige, u čemu sasvim pristojno uspijeva.
Dakle, film započinje 'u glavu' – Royce (Adrien Brody), koji se nalazi u slobodnom padu, dolazi svijesti i shvaća da se nalazi u smrtonosnoj opasnosti, te očajnički nastoji otvoriti padobran, što mu uspije doslovno u posljednji trenutak, prije pada u neku prašumu. Uskoro se počinju pojavljivati i drugi – još ukupno sedmoro njih - koji su na sličan način ubačeni u prašumu. Zajednička crta gotovo svima je da su vrhunski majstori ubijanja – od pripadnika vojnih specijalnih jedinica, preko plaćenika, jakuza do osuđenog silovatelja i ubojice - a jedina je iznimka mirni liječnik Edwin (Topher Grace), čija je prisutnost u tom društvu posve zagonetna. Royce, koji se brzo nameće kao vođa skupine, shvaća da je tu nešto jako čudno, a uskoro se i otkrije što – ne nalaze se na Zemlji! Royce zaključuje da je planet na kojem se nalaze lovište te da su oni dovedeni da budu lovina nepoznatih bića, pa počinje grozničava borba za preživljavanje.
Scenarij koji potpisuju Alex Litvak i Michael Finch (utemeljen na scenariju koji je sredinom devedesetih napisao producent Rodriguez) manje-više reciklira obrasce izvornog 'Predatora', nastalog 1987. godine, koji je, naravno, imao iznimno jake adute u nastupu Arnolda Schwarzeneggera i režiji Johna McTiernana. Glumačka ekipa novog filma, na čelu s dojmljivo nabildanim Adrienom Brodyjem, definitivno se ne može mjeriti s onom od prije četvrt stoljeća, a redatelj Antal po talentu za uprizorenje akcije nije ni sjena McTiernana.
Antalu ipak treba priznati da dosta spretno prikriva očigledna produkcijska ograničenja, uspješno održavajući cjelinu dinamičnom i napetom. S druge strane, mora se primijetiti da u filmu nema posebno impresivnih scena, osim prilično efektnog duela jakuze Hanza i jednog predatora (detalje nećemo otkrivati). Također, mora se prigovoriti da, kako film odmiče, scenarij postaje sve više opterećen nedosljednim i proizvoljnim rješenjima, zbog čega su pojedine scene i situacije previše neuvjerljive (u smislu unutrašnje logike priče – naravno da se od ovakvih filmova ne očekuje nikakav realizam). Zato 'Predatori' u konačnici ostaju u okvirima prosjeka... ali u ovom slučaju možemo reći da je to dobar prosjek.