Pjevača i tekstopisca jednog od najpopularnijih hrvatskih bendova danas – Hladnog piva, zamolili smo da nam otkrije koji su glazbenici utjecali na njega, koje knjige su ostavile traga na njemu, koje filmove obožava, koje redatelje cijeni, koje televizijske serije obožava, koje slikare preferira, kojim povijesnim ličnostima se divi i koju državu smatra idealnom
Mislim da je prvi koji me baš oborio s nogu bio The Boss. I to ne megauspješnim albumom 'Born in the USA', nego mnogo intimnijom 'Nebraskom'. Bila je to, doduše, ljubav na osmi pogled. Toliko mi je, cirka, slušanja trebalo prije nego što mi je sjeo. Pitam se bih li danas kraj ove beskrajne glazbene ponude dao toliko šansi jednom albuma bez hita. Poslije sam otkinuo na country, Waitsa, Ramonese, Motorheada, Pepperse, Beirut, na prve albume Kings of Leon, White Stripesa i tako dalje. Što se pak tekstopisanja tiče, na mene su snažan dojam ostavile sve one velike face Yu rocka. Azra, Pušenje, Čorba, Idijoti, Film itd. Nisam nikad bio preveliki fan art rocka, hermetičnih stihova i duboke lirike. Vjerujem da sam ono što bi Ameri nazvali meat and pottato kind-a-guy. Barem kad je rock'n'roll u pitanju. Kod slikarstva je već drukčije.
Koja vas se knjiga posebno dojmila?
Uf, toga ima puno. Ne mogu baš reći da gutam knjige. ali stalno nešto čitam. Krenuo sam, naravno, sa 15 i Bukowskim, Hesseom, onda sam otkinuo na Phillipea Dijana i njegovu Betty Blue, zatim na američke dramatičare, Arthur Miller, Tennessee Williams, Edwarda Albeea, čitam dosta njemačku liriku s početka prošlog stoljeća, Kastnera, njegova 'Mala lirska apoteka' mi je knjiga koju bih ponio na usamljeni otok, Mascha Kaleko oborila me s nogu, zatim Kurt Tucholsky. Zadnje što mi se jako svidjelo je Franzenova 'Sloboda'. Imam osjećaj da dobrih knjiga ima i više od dobre glazbe i da bih trebao više čitati, ali onda mi se počne spavati i gasim svjetlo.
Koji vam je film promijenio život, razmišljanje, ostavio trag na vama?
U adolescentskoj fazi otkinuo sam na James Deana, 'Buntovnik bez razloga', poslije 'Let iznad kukavičjeg gnijezda', 'Ratnici podzemlja', Carpenterov 'Oni žive', pa opet 'Betty Blue', 'Sideways', 'In Brugge', 'Pulp Fiction', 'Trainspotting', Prije par godina sam ostao fasciniran gledajući njemačkog oskarovca 'Život drugih', od domaćih mi je bio i ostao 'Balkanski špijun' na prvom mjestu. Volim filmove bez previše specijalnih efekata sa što manje glumaca (jer slabo pamtim face). Od svega su mi najvažniji dobri dijalozi.
Koji slikar ti je omiljen i zbog čega?
S likovnom umjetnošću baš i nisam na ti. Tu sam malo zakržljao. Bio sam na puno izložba bitnih faca, od Dallija, Piccasa, Miroa, ima tu lijepih stvari, ali bojim se da ja to ne kužim.Još me najviše dirnuo onaj grafiti-panker Banks. Ukratko - treba mi stručna pomoć.
Koju televizijsku seriju obožavaš i koju bi svakome preporučio i zbog čega?
Obožavam humor Rickyja Gervaisa, njegov 'The Office' ili 'Extras' ('Statisti') otrovan i politički nekorektan do boli. Svidio mi se njegov 'Ghost town'. Toplo bih ga preporučio svim domaćim scenaristima i redateljima. On me natjera da mi svaki put bude malo neugodno dok ga gledam u ulozi poltronskog šefa. Takav osjećaj imam samo kad gledam bracu i seku u Saboru. Čudno.
Kojoj povijesnoj osobi se divite i rado biste se družili s njom da možete?
Mate Parlov. Čovjek je nokautirao koga je trebalo, osvojio što je trebalo osvojiti i onda otiš'o u mirovinu, otvorio birc i do kraja života pjevao sevdalinke u ugodnom društvu. Jednom mi je dodao pelin preko šanka i rekao: 'Izvolite.' Tako da mogu reći unucima da sam ga poznavao. Žao mi je jedino što sam prekasno otkrio njegov kafić.
Koji filmski redatelj je svojim stilom utjecao na vašu filmsku kulturu?
Jim Jarmusch. Njegov 'Down by Law' ili 'Night on Earth' više nego 'Coffee and Cigarettes'. Njegovi su filmovi minimalistički, scenografija skromna, a opet nikad nije dosadan. On je na filmu ono što je Lou Reed u glazbi, jednostavno kuuuul.
Koja država vam imponira svojim uređenjem, stilom života i zbog čega?
Naravno - Grčka. Već kad su ulazili u Europsku uniju, bili su dužni k'o Grčka, mi Balkanci to smo jedini znali, pa smo stalno govorili dužan k'o Grčka. Poslije su se Europejci naročito zgrozili kad su skužili da je Grčka fakat dužna k'o Grčka i da mi Balkanci to ne govorima tek tako, bez veze. Netko je rekao da će Hrvatska ući u EU kad tulum bude pred fajrunt i na stolu ostane samo još malo francuske salate i pola flaše ruma. Oni znaju kad treba doći, a kad otići po jaknu. A i sviđa mi se sirtaki.