18. MU JE GODINA TEK

Porin je možda i punoljetan, ali još nije sazreo

16.05.2011 u 09:52

Bionic
Reading

Ovogodišnja ceremonija dodjele Porina bila je, za razliku od prethodnih, daleko više usmjerena na same glazbenike i njihove pjesme, no cjelokupan dojam je loš

I dok nakon dodjele Grammyja ili Brit Awardsa glazbenici koji su osvojili nagrade postaju još veće zvijezde, a naklada njihovih albuma samo raste, u Hrvatskoj su nominirani za godišnju hrvatsku diskografsku nagradu Porin napokon dospjeli u izravni televizijski prijenos i barem tu jednu večer bili nacionalne zvijezde. Naklada zbog sinoćnjih nagrada neće rasti, niti će itko od dobitnika zbog toga dobiti više ponuda za nastupe. Možda će Rozga dospjeti, zbog svog neskrivenog seksipila, na više naslovnica, a Markiz privući pažnju šire javnosti, no ništa se promijeniti neće. Istovremeno, svi su oni imali jedinstvenu priliku vidjeti jedni druge na pozornici. Naime, teško da bi Elemental pohrlio na koncert Najboljih hrvatskih tamburaša, a još teže da bi Jelena Rozga (hrvatska Kylie Minogue) navratila u neki klub doživjeti The Bambi Molesters. Nama je preostalo da vidimo tko su sve glazbene zvijezde u Hrvatskoj i što misle jedne o drugima.

U zemlji u kojoj su već odavno sva priznanja, nagrade i titule izgubili smisao i snagu, a instant zvijezde smijenile stvarne umjetnike, Porin je tek mala oaza u kojoj nedovoljno eksponirani glazbenici dobivaju svojih pet minuta slave. Oaza ili, bolje reći, geto, u kojem ih njihove obitelji, rodbina, susjedi i prijatelji te, što je možda najvažnije, i njihovi kolege mogu vidjeti u elementu, na pozornici, u trenutku kada s razlogom i ponosno primaju nagradu. Nažalost, sinoćnja 18. dodjela Porina nije djelovala dovoljno zrelo da bismo ga mogli početi smatrati punoljetnim - možda tek stasalim mladićem kojem se bude hormoni, ali se još uvijek igra autićima. I dok je prošlogodišnja dodjela Porina više nalikovala Crnom mačku, uz niz improvizacija, otkačen scenarij, šašave skečeve, ali i manjak priznanja samim glazbenicima, ovogodišnja je bila previše uštogljena, bez žalca, bez vrhunaca večeri, bez razumljivih i smiješnih šala. U vidljivo zagušljivom prostoru, bez dovoljno zraka za normalan rad pluća, glazbenici su više čekali da sve što prije završi nego što su se veselili dobivenim nagradama. Đani Stipanićev trudio se biti zabavan voditelj, a predstavio se kao zapostavljena zvijezda koja se prenavljanjem pokušava dodvoriti publici. Jedino su glazbenici svojim kratkim i često zbunjenim zahvalama stvarali dojam da se radi o nekoj svečanosti na kojoj se dodjeljuju ipak važne nagrade.


Same nagrade rezultat su glasanja revidiranog glasačkog tijela koje broji oko 1000 ljudi koji su birali dobitnike u 51 kategoriji od čak 31 nakladnika koji su pak imali 1342 prijedloga. I sve to u zemlji s četiri milijuna stanovnika. Međutim, unatoč začudnim brojkama, činjenica je da se glasačko tijelo očito promijenilo ili možda sazrelo, jer su dobitnici uglavnom doista ono najbolje što se iz prošlogodišnje godine moglo izdvojiti. Još kada bi mediji dali više prostora svima njima, ali i onima koji su ostali po strani, već bi ona druga punoljetnost, kada dođe do 21. godine,mogla učiniti Porin respektabilnom nagradom kojoj će težiti svaki glazbenik, a gledatelji s nestrpljenjem čekati ceremoniju dodjele.

U međuvremenu, ekipa koja stoji iza Porina mogla bi pogledati i detaljno proučiti zbog čega su dodjele Brit Awardsa, MTV Awardsa ili Grammyja toliko zabavne, euforične, atraktivne i poželjne za gledanje. Same domaće glazbene zvijezde okupljene na jednom mjestu nisu dovoljan razlog da neka ceremonija bude zanimljiva. Unatoč izvedbi najvećih hitova i najboljih pjesama uživo. Nije stvar novca, već ideje i kreativnosti. Ove godine je već vidljiv pomak u odmaku od Ivice Propadala kao scenografa koji nam je 17 godina servirao jednu te istu scenografiju, od izrade same statue od bračkog kamena do cjelokupnog dizajna. Bolje, ali bez vrlo važnog segmenta u scenariju, režiji i realizaciji ceremonije dodjele hrvatske diskografske nagrade Porin. Hrvatski glazbenici i njihova glazba zaslužuju bolji šou na svoj dan, u svojoj večeri, pred mnogobrojnim televizijskim gledateljima i slušateljima kojima ponekad treba naglasiti što valja, a što ne.