Miroslav Križić preminuo je 19. studenog 2013. godine u Zagrebu u 84. godini života. U tijeku srednjoškolskog obrazovanja radio je paralelno kao reklamni crtač i fotograf u Oglasnom zavodu Hrvatske. Diplomirao je Povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu, a 1961. na poziv tadašnjeg gradonačelnika V. Holjevca počinje raditi u Skupštini grada Zagreba kao tajnik za nauku i kulturu, Fondu za unaprijeđivanje kulturnih djelatnosti, te kao tajnik Komisija za dodjelu nagrada grada Zagreba. Od 1973. bio je rukovoditelj tribina u Centru za kulturu i informacije, kao i predsjednik Komisije za program i sredstva USIZ-a kulture grada Zagreba. Od 1980. pa do umirovljenja 1992. rukovoditelj je programskih djelatnosti Muzičke omladine Hrvatske.

Za glazbu se interesirao od rane mladosti (prvu diskoteku ploča sa 78 okretaja oformio je još davne 1944.) kada polazi i glazbenu školu 'Pavao Markovac'. Od 1956. godine počinje pisati o glazbi u dnevnim listovima (Narodni list, Vjesnik i dr.), te časopisima (Studentski list, Telegram, Oko, Mol, Cantus, WAM – čiji je urednik bio 30 brojeva, Hrvatsko slovo, 15 Dana i dr.). Više od četrdeset godina vodio je glazbene tribine u Zagrebu, ali i drugim gradovima; Pula, Rijeka, Split, Buje, Grožnjan, Karlovac, Sisak, Krapina, Osijek, Koprivnica, Varaždin i dr. Od 1964. godine autor je više od 1600 radio prikaza i emisija: Portreti i profili, Muzika bez reda vožnje, Jazz na koncertnom podiju, Glazbeni vremeplov, Jazz klub, Pjevač tjedna (u suradnji s Nadom Križić – Vrkljan), Transverzale suvremene glazbe, Muzička radionica, U svijetu jazza i druge a surađivao je i na mnogim televizijskim emisijama.

Deset godina (pet mandata) bio je aktivan član Programskog savjeta Zagrebačkog biennala suvremene glazbe i suosnivač Jazz kluba Zagreb. U povodu proslave pedeset godina djelovanja Glazbene mladeži dodijeljena mu je Zlatna značka te organizacije sa kojom je povezan još od studentskih dana.

Vinko Coce preminuo je 27. listopada 2013. u 59. godini života. S 15 godina postao je tenor u kvintetu Mali Kanti. Nakon srednje škole zaposlio se u brodogradilištu, ali u slobodno vrijeme i dalje se bavio glazbom. Klapi Trogir priključio se 1972. godine , a paralaleno završava i glazbenu školu Josip Hatze u Splitu. Surađivao je s vrsnim pedagozima i glazbenicima poput Lj. Stipišića, J. Veršića, E. Tudora, S. Bombardellija, N. Žlicara, D. Tambače, L. Voltolinija, N. Buble, J. Čalete i dr. Od 1983. godine član je profesionalnog mješovitog zbora HNK-a u Splitu gdje sljedećih pet godina paralelno s radom u klapi pjeva i tenorske dionice kao asistent glavnim tenorskim dionicama. Samostalnu karijeru Vinko Coce započinje 1991. godine, pjevajući zabavnu glazbu. To, nažalost, donosi prekid suradnje s klapom Trogir, koja dijelom i zbog toga prestaje s radom 1995. godine.

Vinko Coce 1993. snima svoj prvi album, 'Mirno spavaj, ružo moja', koji je donio i nekoliko hitova. Te godine osvaja i Grand Prix na Splitskom festivalu zabavne glazbe s pjesmom 'Sićaš li se, Lungomare'. Godine 1994. nastupa na Dori s pjesmom 'Zlato moje'. Uskoro dolazi i nominacija za Porin, za pjesmu 'Kora kruha u vinu'. Nagradu doista i dobiva, zajedno s Klapom Trogir, i to kao priznanje za rad na polju njegovanja i unaprijeđenja tradicionalnog klapsko-dalmatinskog pjevanja. Zbog uspješne solističke karijere 2000. godine postaje članom Hrvatske glazbene unije te dobiva status slobodnog umjetnika. Godine 2002., klapa Trogir se ponovno okuplja na 40. godišnjicu djelovanja, što je obilježeno monografijom 'Povratak iskonu', autora Stanka Geića

Krešimir Oblak preminuo je 03. siječnja 2014. u 85. godini. Aranžer, pijanist i glazbeni producent Krešimir Oblak (Koda) pod jakim utjecajem jazza koji je početkom stoljeća osvajao Europu, a kao 15- godišnjak s Adalbertom Markovićem osnovao je orkestar koji se zvao Admira. Po završetku rata bio je pijanist i aranžer u orkestru Emanon s kojim je nastupao u Hrvatskom glazbenom zavodu te nekim zagrebačkim plesnim dvoranama. 1957. godine postaje glazbeni suradnik za programe zabavne i jazz glazbe Radio Zagreba. Nakon osnivanja odjela za glazbenu proizvodnju Radiotelevizije Zagreb postavljen je za urednika - producenta Plesnog orkestra Radiotelevizije Zagreb kojeg je vodio Miljenko Prohaska. U nekoliko navrata bio je umjetnički direktor Festivala zabavne glazbe Jugoslavenske radiotelevizije u Opatiji. Kao producent Plesnog orkestra (danas Jazz orkestar HRT-a) sudjelovao je na velikim europskim Jazz festivalima i turnejama.

Sudjelovao je i u organiziranju i realizaciji Pjesme Eurovizije u Zagrebu (1990.). Sve do umirovljenja 1996. godine a i kasnije, Oblak je surađivao s mnogobrojnim vokalnim i instrumentalnim solistima i grupama te pjevačima kao što su: Ivo Robić, Drago Diklić, Gabi Novak, Višnja Korbar, Arsen Dedić, Stjepan Stanić, Tereza Kesovija, Ivica Šerfezi, Radojka Šverko, Josipa Lisac i još mnogi drugi.

Uz producentski posao potrebno je spomenuti Oblakov uređivački rad u Savezu muzičkih udruženja Hrvatske na izdavanju notnih albuma s područja zabavnih i festivalskih notnih izdanja. Oblakovi tonski zapisi koji se trajno čuvaju u fonotekama Hrvatske radiotelevizije i Croatia recordsa (bivšeg Jugotona), te ostalim arhivima u Beogradu i Ljubljani, svjedočit će o Krešimiru Oblaku kao istaknutom predstavniku hrvatske zabavne glazbe 20. stoljeća. Bio je redovni član HDS-a i počasni član HGU-a.

Sve o ovogodišnjoj dodjeli nagrada Porin, pratite na porin.info kao i na facebook profilu