Intenzivno reklamiran reunion nastup Spandau Balleta, očekivano, nije uspio natjerati koncertne pohađače da se okupe u velikom broju na prvom većem nastupu nakon dugo vremena u zagrebačkom Domu sportova. No mjesto na kojem je prije 20 godina Spandau Ballet održao dojmljiv nastup ipak je postalo poprište relevantnog događaja pred okupljenih oko 6.000 ljudi. Toliko ljudi bilo je i na prekrcanom nastupu Pet Shop Boysa u dvorani Dražena Petrovića, a na ovome nastupu to je podrazumijevalo tek pristojno popunjen parter i poluprazne tribine.

Publiku su uglavnom činili sredovječni fanovi benda koji je netragom nestao valjda nakon zagrebačkog nastupa 1990, korporativni šminkeri koji su nastup bilježili iPhoneovima i pripadnice ljepšeg spola svih uzrasta.

Spandau Ballet, inicijalno bend novog romantizma s početka osamdesetih, nakon trećeg albuma 'True' prometnuo se u vrhunsku britansku pop-atrakciju, a poslije šest albuma početkom devedesetih, zbog trzavica među članovima, prestao je s djelovanjem. Aktivnu glazbenu karijeru nastavio je pjevač Tony Hadley, a u njegovom pratećem bandu bubnjeve je svirao John Keeble, bubnjar Spandau Balleta. Hadley je nastupio i na jednoj Dori, u sklopu show programa.

Nekadašnji pjevač s izgledom top modela pokazao se u predimenzioniranim gabaritima, a njegov obujam nije splasnuo ni na zagrebačkom koncertu. No zato je njegov glas iznimno moćan i uvjerljiv i da nije bilo nekoliko grešaka u vokalnim koracima, zacijelo bi to bio jedan od ponajboljih vokala koji smo imali prilike slušati u posljednje vrijeme.

Unatoč razlici od 20 godina, lani ujedinjeni članovi benda uglavnom su zadržali vitalnost, što osobito vrijedi za multiinstrumentalista Stevea Normana, koji je za vrijeme prve karijere benda imao apsolutno najblesaviji imidž, a sada je prometnuo u najupečatljivijeg člana skupine.

Ovo je treći nastup Spandau Balleta koji sam pratio i očito je da 20 godina neaktivnosti nije naškodilo bendu. Nastup je počeo kratkim dokumentarnim filmom o grupi, a nastavio se s dvije rane pjesme, 'To Cut a Long Story Short' i 'The Freeze', bez popratnih efekata na pozornici, kad su se tri člana benda mašila gitara. Skladba 'Highly Strung' potakla je svjetlosne i video efekte, a uz osnovnu postavu grupe nastupili su prateći klavijaturist i iznimno atraktivna pjevačica Dawn Joseph.

Svirački kompetentno, Spandau Ballet izveo je svoje najveće hitove, a zajedno s bisom na kojem su odsvirane skladbe 'Fight For Ourselves' i 'Gold' nastup je trajao sat i pedeset minuta.

Ono što je zanimljivo jest činjenica da su najuzbudljivije zvučale skladbe koje se zapravo ne nalaze na njihovim kompilacijama najvećih hitova: 'Virgin' i 'Always In The Back Of My Mind', koju je Gary Kemp najavio kao pjesmu koju nisu izvodili na britanskoj turneji prošle godine.

Premda je prošlo 20 godina od njihovih dana ponosa i slave, Spandau Ballet pokazao je da su čuda moguća i da njihov nastup može zvučati poletno i zarazno za većinu publike koja je došla vidjeti te dobrodržeće pedesetogodišnjake. Uistinu, Spandau Ballet i dalje ostaje najšminkerskiji bend na svijetu (imat će čast i da prvi zasviraju u svemiru), a britanski kontekst njihovoga comebacka zaslužuje i poziv da se okušaju u pjesmi za novi film o Jamesu Bondu. Dakako, pod uvjetom da doživimo i povratak Piercea Brosnana u serijal.