Nakon prilično lošeg 'Spider-Mana 3' redatelj Sam Raimi vratio se horor žanru, koji ga je proslavio, solidnim uratkom 'Odvuci me u pakao'.

Uvijek je dobro vidjeti redatelja kako se vraća u formu pa je početni entuzijazam za 'Carstvo moćnog Oza' opravdan. Visoki budžet, motivirani Raimi koji se želi iskupiti za neuspjehe, konkretna glumačka postava (James Franco, Rachel Weisz, Mila Kunis) i gledateljima poznati i zanimljivi svijet fantastike recept je za potencijalno sjajan film, ali nažalost to nije ostvareno. Pred nama je samo još jedan zanemarivi holivudski spektakl koji će se brzo zaboraviti i slaba posveta prvome filmu ili izvornim romanima L. Franka Bauma.

Mnoge vanjske kritike prigovorile su lošem odabiru glumaca, prvenstveno Jamesu Francu za naslovnu ulogu kao većem problemu filma, ali činjenica je da niti jedan glumac ne bi mogao spasiti ovaj scenarij. Glavni likovi su slabi, često s brzopleto objašnjenim motivacijama ili čak na trenutke posve nerazumljivim ispadima emocija. Kao potpunu suprotnost imamo plitke, predvidljive, čak iritantne sporedne likove od kojih su oni s najviše dijaloga kompjuterski generirani bez traga šarma ili karizme. 'Ukrašen' gomilom računalnih pejzaža i blještavim specijalnim efektima, svijet 'Oza' u cjelini djeluje bezdušno zbog nedostatka konkretnih likova koji bi nam predstavljali zanimljivost. Originalni film nije sjajna fantazija zbog predivnih boja i krajolika, već zbog raznolikih karaktera koji taj svijet nadopunjuju svojim akcijama a da gledatelju kontinuirano ne 'dižu živac'. Ipak, to ne znači da 'Carstvo moćnog Oza' nije gledljiv uradak, ali svakako nije pretjerano zabavan ili zanimljiv. Sam Raimi dobar je redatelj koji zna kako 'spojiti' film, što je i ovdje vidljivo jer pruža vizualno 'ugodno' iskustvo zahvaljujući pametno osmišljenim kadrovima gdje nam je uvijek jasno što se događa, a ne nedostaje ni nekoliko uistinu impresivnih sekvenci. Nažalost, sav Raimijev trud ne uspijeva popraviti nedostatke i izgraditi solidnu atmosferu.

Zaključno, 'Carstvo moćnog Oza' gledljiv je i donekle zanimljiv film (ovisno, naravno, o iskustvu gledatelja), ali pitanje je isplati li se potratiti dva sata na uradak koji se odmah po završetku zaboravlja jer nije pružio kontinuiranu zabavu.