Da nije bilo Jona Spencera, čovjeka koji će nam se sa svojim četvrtim po redu bendom Heavy Trash predstaviti u četvrtak u zagrebačkom klubu Boogaloo, današnji trideset-i-nešto godišnjaci ne bi kopali po arhivskim katalozima Muddyja Watersa i Buddyja Guya u potrazi za korijenima gitarske glazbe
Jer devedesete su bile godine kad je blues doživio svoju drugu mladost. Soundgarden i Alice in Chains su ga filtrirali kroz hard rock i metal, Tricky i Portishead kroz hip hop, a najizravniji put u srce slomljene duše našao je Jon Spencer, koji ga je pomiješao s – punkom.
Povijest Spencerova djelovanja seže još u rane osamdesete, kad je fanzinima brujala fama o moćnim garažnim rokerima iz Washingtona Pussy Galore, koji su, predvođeni Spencerom, objavili rat Ianu McKayeu i njegovu Fugaziju.
Iza njegova najpoznatijeg benda – Blues Explosiona ostalo je sedam rasturačkih albuma, no većini onih koji su u to vrijeme glazbu gutali kroz MTV-jevu emisiju '120 Minutes' nepovratno se u sjećanje urezao album 'Orange' i hit 'Bellbottoms'. Minimalistički, sirovi zvuk, često i disonantne harmonije, Spencerovo nervozno podvriskivanje i luđačka energija činili su ga jedinstvenom pojavom na tadašnjoj nezavisnoj sceni.
Paralelno s Blues Explosionom, sa suprugom i nekadašnjom gitaristicom Pussy Galorea Cristinom Martinez tjerao je simpatičan bend Boss Hog, njegov najbliži iskorak prema pop formi.
Danas Spencer više ne razbija gitare i televizijske studije, ali i dalje guta mikrofone. Uz pomoć Matta Verta-Raya, gitarista nekadašnjeg Speedball Babyja poznatom po prljavom twangu te najamničke ritam sekcije, praši frajerski rockabilly s lucidnim šetnjama u svoj stari garažni zvuk, noise i kaubojštinu. Njihova najnovija igračka zove se Heavy Trash te ako poštujete gitarsku glazbu i jednog od njezinih najvećih propovjednika, nećete propustiti njihov sutrašnji koncert u Boogaloou.
