Izvan konkurencije, u programu Factumentarci prikazan je dokumentarac 'Ratni reporter'Silvestra Kolbasa, snimatelja i fotografa ('Život na svježem zraku', 'Sretno dijete', 'Sve o Evi', 'Lora – svjedočanstva', 'Mimara revisited'). 'U ovom filmu sudjelovalo je pola Hrvatske', napomenuo je sam autor prije projekcije, nakon čega je uslijedila neočekivana zahvala direktora festivala Nenada Puhovskog. Naime, premda to nitko ne bi očekivao od njega, zahvalio je HTV-u na ustupanju arhivskog materijala potrebnog za dovršavanje filma. 'Molim da ovo zapišete kredom na dimnjaku', našalio se prije filma Puhovski. Nakon redateljskog debija, dokumentarnog uratka 'Sve o Evi', Kolbas se još jednom okrenuo vrlo intimističkoj priči.

'Ratni reporter' nastao je kao kombinacija fotografija snimanih od najranijeg djetinjstva i arhivskih snimki nastalih za vrijeme Domovinskog rata, dok je radio kao snimatelj Hrvatske televizije. Autor iz prvog lica priča posve osobnu priču, posve se razotkrivajući, te uz 'brutalne istine' o vlastitoj intimi prati zbivanja tijekom agresije na Hrvatsku 1991. godine. Tako fotografija kao medij koji je početno koristio kao štit i distancu od realnosti progovara kao sredstvo samoterapije, ujedno patnje i olakšanja. Proces rada na filmu postao je njegovo liječenje PTSP-a. 'Uvijek radim filmove koji su mi i osobno važni i u kojima ima pravog erosa', objasnio je Kolbas.

Prva scena, u kojoj golubovi nastoje pobjeći od granata, pretvara se u crno-bijelu fotografiju napadnutog grada. U zamrznutom kadru određen je diskurs iz kojeg autor uspješno uvlači gledatelja u svijet iza nepomičnih likova i u fotografije-svjedočanstva mnogim malim metafizičkim smrtima. Njegova velika strast pružila mu je idealan način da neopterećeno prepriča važne dijelove svog prijeratnog života: pred nama prolaze slike upoznavanja njegove prve supruge, rođenje sina Jakova te započinjanje snimateljske karijere na HTV-u i prva nastojanje hvatanja 'realnosti' pomoću kamere. Sve do početka rata, kad kamera dobiva drugo značenje i pretvara se u saveznika u alijenizaciji, ne samo od grozota snimanja poginulih, već i od vlastite obitelji, od koje se postepeno udaljuje. 'Taj rat postao je moj privatni rat', opisuje Kolbas vlastiti 'kaos u duši' i priznaje da je nalazio utjehu u oazama bliskosti proživljenih s raznim osobama, daleko od obiteljskog doma, u trenucima ratne neizvjesnosti i straha koji je polučio i određenu mračnu, gotovo seksualnu znatiželju. Film nastao gotovo ni iz čega, hrpice dnevničkih zapisa i kombinacije snimki Kolbasa i njegovih kolega koji su se naši u sličnoj ili istoj situaciji, majstorski je ukomponiran u bolno iskrenu priču o raspadu jednog braka i eksploziji 'bijesa i buke' među stanovnicima zaraćenih područja. Realizacija dokumentarca trajala je godinama, paralelno s razrješenjem njegove privatne priče, a paradigma rata oslobodila je autorove osobne istine. Rezultat je impresivan dokumentarni zapis koji se, nažalost, nije našao u regionalnoj konkurenciji za nagradu jer je sniman u produkciji Factuma.

U jučerašnjem programu imali smo priliku pogledati i posljednji film poznatog filmskog i TV redatelja Miroslava Mikuljana, koji je prije mjesec dana preminuo u Zagrebu u 68. godini nakon duge i teške bolesti. Kratki film 'Plava plaža 2' obrađuje jedan dan proveden na plaži u Vodicama, od svitanja do sutona. Naziv pomalo aludira i na 'Plavu lagunu', koja je postala sinonim za izgubljeni raj, izvanvremensku destinaciju izgubljene čistoće. Izmjene kadrova s opuštenim kupačima, prolaznicima i djecom sjetno-sentimentalno dovode do razmišljanja o prolaznosti. I dok nas 'Ratni reporter' suočava s naglim i nasilnim prekidima mladosti, mira i zajedništva, uz pomoć Mikuljanovog posljednjeg izleta na plažu, polako, ali gotovo anestetski tonemo u prizore banalne ljepote i njenog neminovnog gubitka.