Drugog dana jubilarnog INmusica, na glavnoj pozornici svjedočili smo nastupu britanske drum'n'bass atrakcije Rudimental s čijim smo članovima, Kesijem Drydenom i Amirom Amorom, uspjeli popričati netom prije nastupa
Od relativne nepoznanice, postali ste svjetska festivalska atrakcija u kratkom vremenskom periodu. Koja je tajna vašeg uspjeha?
Kesi: Stvaramo glazbu već duže vrijeme, no publici se čini da smo aktivni tek par godina. Uvijek nešto radimo još od tinejdžerskih dana. Najbitnija činjenica je da nas veže dugogodišnje prijateljstvo i da smo skupa odrastali. Takva životna situacija nas je pripremila za ovo gdje se danas nalazimo.
Amir: Naša glazba je emocionalna, a mi nismo tipični DJ outfit i to je naše pogonsko gorivo. Ljudi se emocionalno povezuju s našom glazbom. Mi smo skupina emocionalnih tipova koja to pokazuje kroz svoju glazbu.
Kesi: Live showovi su definitivno utjecali na širenje Rudimentalove poruke koja nas vodi diljem svijeta. U nastupima uživo, desetero nas je na bini i uvijek se pokušavamo dobro zabaviti, što je isto jedan od velikih krivaca našeg uspjeha i što ljude generalno privlači prema Rudimentalu.
Emoconalna glazba i live nastupi su dakle ključni razlozi Rudimentalovog uspjeha?
Amir: Da, tako je. Plakanje je isto jako važno (smijeh).
Zastrašuje li vas ponekad pogled na ogromnu publiku ispred sebe ili ste se naviknuli na takav scenariji prilikom nastupa?
Amir: Došli smo do točke kad je publika toliko ogromna da više nismo ni svjesni njezina broja. Kad prijeđeš brojku od 15 tisuća ljudi na svom nastupu, oni se pretvaraju u more jedinki. Može ih biti i sto tisuća, ali mi to stvarno više ne možemo registrirati. U prošlosti smo znali nastupati pred pestotinjak do tisuću ljudi, ali uvijek nastupamo jednako, neovisno o broju ljudi koji se odluče pojaviti na našem nastupu.
Dvije godine nakon izlaska debitantskog albuma 'Home', u rujnu ćete izdati najnoviji naslova 'We The Generation'. Što možemo očekivati na novom albumu i hoćete li nas na novom materijalu počastiti s nekim poznatim vokalnim imenima?
Amir: Naš novi album, koji će biti objavljen u rujnu, svojevrsno je evoluirano izdanje albuma prvijenca. I na novom albumu će biti zabilježena ista energija prožeta drum'n'bass i house zvukovima, no više nego ikad fokus će biti prebačen na soul. Kada govorimo o vokalnim kolaboracijama, ponovno ćemo ugostiti umjetnike s kojima smo već imali priliku surađivati na prvom albumu poput Elle Eyre, ali ovaj put smo pronašli i neke nove, talentirane pjevače koje ćemo ugostiti na novom albumu. S naše liste želja izvođača s kojim bismo voljeli surađivati, uspjeli smo prekrižiti jedno ime.
O kojem je točno imenu riječ?
Amir: Jedno od glavnih imena na našoj listi bio je Bobby Womack. Upoznali smo ga prije godinu dana u TV emisiji Joolsa Hollanda u kojoj je nastupao s Damonom Albarnom i u kojoj smo i sami imali priliku nastupiti i izvesti pjesmu 'Not Giving In'. Nakon snimanja emisije, Womack je pristupio Locksmithu u garderobi studija rekavši kako bi volio ostvariti suradnju s nama. Razmijenili smo sve detalje i Womacku u međuvremenu poslali još nedorađeni materijal. Inače nemamo običaj slati sirov materijal glazbenicima s kojima planiramo surađivati prije njegove finalne verzije, no rad s Womackom promijenio je naše navike. Nažalost, Womack nije uspio u potpunosti završiti svoj dio posla zbog naglog pogoršanja zdravstvenog stanja, a naposlijetku i smrti. Womackova žena nam je rekla kako je jedna od Bobbyjevih želja prije smrti bila završiti pjesmu na kojoj smo radili, stoga nam je poslala Bobbyjeve vokalne snimke kako bismo u tome i uspjeli. U to vrijeme, bili smo na američkoj turneji s Edom Sheeranom na kojoj smo iznajmili tour bus s mobilni studiom kako bismo završili pjesmu koju smo u potpunosti izgradili oko Bobbyjeva vokala. Pjesma će se zvati 'New Day' i uvrstit ćemo ju na novi album.
Za Rudimental, Bobby je jedna od ikonskih glazbenih figura uz Georgea Clintona, Donalda Fagana iz benda Steely Dan, Max Romea... izvođača koji jednako vole naše majke i očevi.
Kako birate s kim ćete surađivati? Tko je u Rudimentalu zadužen za odabir vokala?
Kesi: Svi u Rudimentalu su zaduženi za vokalne odabire. Našim studiom Major Tom u Hackneyju prolaze raznosvrsni, još nepoznati izvođači i ako se bilotko od njih izdvoji u vokalnom smislu, Rudimental će ih u potpunosti podržati. Na taj način smo upoznali Becky Hill, Ellu Eyre ili, primjerice, Johna Newmana. Naš studio Major Tom, prostor je u kojem otkrivamo nove talente, a dobra stvar s Rudimentalom je ta što još neafirmiranim pjevačima pružamo savršenu platformu na samom početku karijere. Uskoro planiramo osnovati i vlastiti label i raditi po principu da prvo potpišemo diskografski ugovor s pjevačem, koji zatim ide s nama na turneju, poput Anne Marie, kako bi iskusio velike pozornice, a u isto vrijeme pruža mu se mogućnost rada na vlastitoj glazbi. Kad se osjeća spremnim napustiti Rudimental, već tada može imati vlastitu karijeru.
Postoje li neki prednastupni rituali koje njeguju članovi Rudimentala?
Kesi: Obično se za nastupe pripremamo slušajući i plešući na neku glazbu koju puštamo na boomboxu u backstageu. Taj ritual nam je svojevrsno zagrijavanje za nastup koji nas očekuje.
Amir: Zanimljiva stvar je ako uđete u naš backstage, primjerice pola sata prije nastupa, tada smo uglavnom smireni zato što dajemo mnogo energije na pozornici koju volimo uštediti prije samog nastupa.
Mnogi ljudi nisu upoznati s vašim radom s neprivilegiranom djecom u Londonu. Možete li nam reći nešto više o tome?
Kesi: Rudimental na brojne načine pomaže djeci. Ja osobno, kao i kolega Locksmith, u školama podučavamo djecu glazbenim osnovama. Imali smo priliku raditi i s djecom s poremećajima u ponašanju. Takav rad nas neizmjerno ispunjava i obilježio je naše početke prije nego što je Rudimental kao bend postao uspješan. S obzirom da smo i sami odrasli u nesigurnoj sredini, na taj način se želimo iskupiti našoj zajednici i predstaviti se kao svojevrsan uzor mlađima. Što Rudimental bude veći bend, više ćemo moći pružiti našoj zajednici u budućnosti.
Grime kao britanski žanr trenutno doživljava pravu renesansu i uživa svjetsku popularnost. Postoji li neki grime MC s kojim biste voljeli surađivati?
Kesi: Grime je obilježio naše djetinjstvo. Zanimljivo je kako se stvari vrte u krug. Kao šesnaestogodišnjak, znao sam posjećivati klub koji se nalazio u neposrednoj blizini mog doma u kojem su znali nastupati Dizee Rascal, Wiley, Kano i ostali grime MC-ji pred dvjestotinjak ljudi. Odrastao sam na njihovoj glazbi, a danas kad ih gledam na festivalima, sjetim se tih dana iz svog djetinjstva kad sam uživao u njihovim malim, lokalnim nastupima i sve mi je to poprilično nevjerovatno. Ako bih morao birati s kim bih volio surađivati, izabrao bih odlschool grimere poput Wileyja ili Dizee Rascala od kojih je sve počelo.
Amir: Već smo imali priliku nastupati s Dizeejem na festivalu Wild Life u Brightonu. S njim bismo zaista voljeli ostvariti konkretnu suradnju u budućnosti.