O kvizu 'Šifra', novoj i originalnoj zabavnoj kvizaškoj emisiji Hrvatske televizije pisali smo još prije nego što se ukazala na programu, a sada, nakon nekoliko emitiranih epizoda, vrijeme je i za prve, druge i treće dojmove. Kvizovi su oduvijek bili jedna od perjanica programa prisavske televizije i uvijek imaju vjernu gledateljsku sljedbu pa je njihov odjek i uspjeh, pretpostavljam, poprilično važan ekipi koja sastavlja program i vodi brigu o imiđu HTV-a.

Zanimljivo mi je što sam u komentarima povezan sa 'Šifrom' na internetu i uživo najčešće nailazila na primjedbe o izgledu Joška Lokasa, što mi je totalno glupo. Čovjek izgleda pristojno, čist je i uredan, elokventan i prezentabilan, dosta više s kenjkanjima o tome je li smršavio, je li ostario, je li posijedio i sličnim budalaštinama. Nije maneken ni maskota Zavoda za javno zdravstvo, očekivanje da netko nakon više od 20 godina izgleda isto kao i s 25 totalno je suludo, a na kraju krajeva, potpuno je nevažno, pa ovdje nećete pročitati takvu vrstu komentara. Samo negodovanje zbog toga što je to gledateljima toliko važno da svako malo spominju.

Druga primjedba na koju sam često nailazila pri čitanju i slušanju komentara o 'Šifri' ona je o tome da je tempo emisije dosta spor. To je djelomično istina, pogotovo ako se 'Šifru' usporedi s popularnim kvizaškim starosjediocem na HTV-u - 'Potjerom'. Riječ je o potpuno drugačijoj vrsti kviza - 'Potjera', kako joj i sam naziv implicira, osim znanja igra i na utrku, brzinu, bježanje pred lovcem pa su se ljubitelji kvizova u posljednjih nekoliko gidnama vjerojatno navikli na taj đir i sada, baš kao i vozači kada s autoceste skrenu na sporednu lokalnu prometnicu, pokušavaju voziti 130 na sat. To nikako ne valja, ali nije problem u cesti, nego u vozaču.

'Šifra' je, naime, po stilu, tempu i atmosferi mnogo sličnija 'Milijunašu' nego 'Potjeri'. I ovdje je, kao i u većini kviznih showova, fora u napetosti, ali se ta napetost ne stvara utrkom i brzinom, nego razmišljanjem o odgovorima. U 'Milijunašu' je to bilo čisto razmišljanje i promišljanje, a ovdje se taj manevar 'podebljao' pravilima. Natjecatelj o odgovorima ne razmišlja zato što može, nego zato što mora jer jedino tako - odlučivanjem koji su mu odgovori iz upravo završenog kruga bili točni - može otkriti šifru za prolazak dalje.

Nekome takav tempo možda nije po ukusu, ali osobno mi, tijekom gledanja prvih nekoliko epizoda, nije smetao. Čak dapače, prihvatljiviji mi je nego u 'Milijunašu' jer ipak traje nešto kraće. Ono što kod novih kvizova zna biti problem i zbog čega gledatelji neke kvizove vole manje nego neke druge jesu pravila, odnosno njihova složenost i pristupačnost. U 'Šifri' pravila nisu prekomplicirana, ali su nešto zahtjevnija nego u kvizovima na koje smo u zadnje vrijeme navikli i u ovih nekoliko epizoda koje smo dosad odgledali nismo još imali priliku vidjeti da je bilo tko od natjecatelja uspio razviti nekakvu strategiju. To je dio za čiji bi razvoj autori kviza trebali držati fige jer o tome dosta ovisi popularnost kviza kao što je ovaj - kviza koji nije smišljen samo za intelektualne gigante nego za obične ljude. A obični ljudi moraju imati dojam da i oni mogu što i natjecatelji te da to mogu kombinacijom znanja i strategije.

Inače, što se tiče onih ostalih elemenata, šarenih điđa-miđa u studiju, multimedijskih vratolomija i drugih tehnološki podebljanih šarencija, očito je da je u 'Šifru' uloženo dosta truda pa ona izgleda bjelosvjetski i high-tech, snimke natjecatelja koji se prije kviza predstavljaju pjesmicama, recitacijama i monolozima plutaju po videozidovima, nema više ni snimanja nervozne supruge u gledalištu kako lomi ruke i dovikuje: 'Zgazi ih, Dobroslave! Živjeli Gornji Šušmirovci!', nego bližnji i daljnji svoje poruke podrške također dovikuju putem snimke i sve u svemu, sve je jako u stilu 21. stoljeća, samo još fali da se netko teleportira u studio. Ako u mojem opisu primjećujete zrnce sarkazma, to je zato što ono i postoji, ali doista samo zrnce. Za moj ukus je tih vratolomija i efekata malo previše, ali za moj ukus ih je previše u svim kvizovima koje sam na televiziji gledala u zadnjih deset godina, pa pripišimo to osobnom ukusu.

'Šifra' je, ukratko, sasvim solidan kviz nešto sporijeg tempa - što nije mana, nego njegova organska karakteristika, a ako ćemo isticati mane, onda je to još nejasna mogućnost stvaranja strategije (koja bi se vrlo brzo mogla razjasniti) i to što se zasad čini kao da je doista prelako ispasti iz igre i otići kući s nula kuna. Joško Lokas kao voditelj se snalazi skroz dobro - simpatičan je, elokventan i općenito okej, s možda tek nešto udrvitisa u prvoj epizodi. Gledat ću i dalje.