Sada kada je rumunjski film 'in', a to će očito biti još neko vrijeme, s obzirom na to koliko dugo traje novi val s bližeg nam istoka, lijepo je imati priliku od samih početaka pratiti neka imena koja imaju potencijal postati novim zvijezdama scene.

Florin Serban, mladi rumunjski redatelj koji je prije dvije godine diplomirao u New Yorku, nakon nekoliko kratkih filmova snimio je 'Ako mi se fućka, fućkam' kao svoj prvijenac. I to kao prilično jedinstven 'film za mlade', u osnovi vrlo prljavu i realističnu, ali 'arty' snimljenu, sporovoznu i naglo eksplodirajuću priču o klincu koji se pokušava osloboditi okova popravnog doma.

Čak i kada moralizira, Serban to radi iznimno inteligentno, a iako film ima čudan tempo i sastavljen je iz doslovno dvije cjeline - prve, meditativnije, s vinjetama iz zatvoreničkog života, te druge, krvave, kad čitava stvar iz socijalne drame prerasta u žanrovsku beštiju, neku vrstu pomaknutog trilera s talačkom situacijom - kompetentno je režiran, dobro glumljen i dovoljno efektan da se možemo veseliti nastavku Serbanove karijere.

Što se još u srijedu moglo gledati na SFF-u?

Puno toga, ali u masi naslova našli su se 'Dvadeset devet palmi', seksom nakrcan 'road trip'slavnog Brune Dumonta, čijim je 'ekstremnim' filmovima posvećen poseban program festivala; 'Bio jednom jedan proleter', dokumentarac o modernoj Kini kroz seciranje nekoliko različitih poslova prosječnih radnika u novoj 'kapitalističkoj revoluciji'; iranski 'Čovjek koji je jeo svoje trešnje', drama o financijskim i obiteljskim problemima; 'Zvijezda je rođena', srpski dokumentarac o glazbenim snovima; britanski triler 'Crno, bijelo i plavo'...