'Film je vrlo energičan, brz, sat i pol čiste zabave. Uz to je edukativan jer nosi poruku o neostvarenim osobama, ljudima bez identiteta koji su produkt odrastanja u lošim obiteljima, a koji svoj ego mogu ostvariti samo u čoporu. Stigao je u pravo vrijeme i pogotovo bi ga trebali pogledati mladi. Možeš strastveno navijati, ali se to ne mora bazirati na mržnji. Pravi navijač ljubi u tišini', poručuje simpatična glumica.

Na premijeru priče o navijačkoj supkulturi te o društvu i problemima koji su okupirali mladež u predratnoj Jugoslaviji došla je u pratnji 25-godišnjeg sina Jana, kojem se film također jako svidio. 'Bilo mu je zanimljivo vidjeti stanje svijesti koje je vladalo u ljudima 80-ih godina. Smijao se od srca, na glas', kaže Slavica, dodajući da nikad nije bila ni na jednoj utakmici.

'Nemam potrebu ići na stadion jer kad odande gledaš na teren, ljudi izgledaju kao mravi. I ne volim te masovne 'gledaljke'. Zato sad postoje veliki televizijski ekrani i puno mi je zanimljivije pratiti utakmice preko njih. Osim toga, možeš krupnije, jasnije vidjeti kako je pao gol, a možeš ga ponovno pogledati i u usporenoj snimci. Više volim individualne sportove poput atletike, ali ponese me i navijanje za naše sportaše na svjetskim prvenstvima i Olimpijadi', otkrila je.