Kad se jedna ekonomistica koja je godinama radila u struci odluči proizvoditi jastuke i prostirke za pse, iza svega morala bi se kriti zanimljiva priča. A započela je, kaže Iva Goluža, sasvim slučajno i u pravo vrijeme. Nakon što je 13 godina bodrila supruga u svim njegovim sportskim pothvatima ova 37-godišnjakinja odlučila je kako je pravi trenutak za jedan njezin. Umiješao se tu i poduzetnički duh, ali i sklonost lijepome.

'Oduvijek u sebi nosim gen za poduzetništvo, godinama sam željela imati nešto svoje i danas sam toliko sretna što sam želju i realizirala. Ideja o Qushinima javila se iz vlastite potrebe ili bolje rečeno uvijek mi je smetalo to što psi nemaju neki svoj lijep ležaj koji će se ujedno uklapati u životni prostor. Prvi sam sašila za sebe, a i sve ostale po mom ukusu. Izgleda da sam pogodila ukuse mnogih jer već danima primam narudžbe, a posla ima toliko puno da ne spavam noćima', kroz smijeh će Iva Goluža.

Iva Goluža na svojim Qushinima

Prekretnica u životu bila joj je dijelom i povlačenje supruga iz rukometne arene.

'Ne vjerujem da je to bilo presudno u ovom slučaju, ali možda su se stvari bolje posložile kad je nestao taj pritisak s kojim nije bilo lako živjeti. No mislim da bih ušla u ovo i da je Slavko bio u Azerbajdžanu ili na drugom kraju svijeta. Osim toga i naš sin Ivan sad ima 13 godina, puno je samostalniji što mi također daje više vremena za sebe. Svi smo u biti puno samostalniji zbog čega su i moje misli i ideje postale življe, a iz svih okolnosti koje su se stvorile pala je moja odluka. Na Slavkovu podršku uvijek sam mogla računati, a uz mene su bili i svi meni važni ljudi i prijatelji. Imam i svoje mentore koji me savjetuju jer važno je uvijek imati nekog tko će te gurnuti u životu ako se spotakneš', poručuje žena koja stoji iza novog hrvatskog brenda Qushin.

Odakle ideja? pitamo Ivu. 'Nastala je prije godinu dana na godišnjem odmoru dok sam se sunčala na plaži. Čim sam se vratila u Zagreb krenula sam u akciju. Bilo je tu puno pokušaja i faza dok se moj projekt nije iskristalizirao', prisjeća se Iva kojoj je konačni cilj svoj posao proširiti i izvan granica Hrvatske. A ime Qushin vezanje uz njezin mali komadić raja vezan za rano djetinjstvo.

'Iako sam odrasla u Zagrebu, veliki dio mene osjeća se Istrijankom. Mama mi je bila iz Istre i u Istri sam kao dijete s bratom provodila jako puno vremena kod moje none. Zato volim taj kraj jer odatle su moji korijeni i zato svi moji jastuci nose istarske izraze Leroj, Balota, Farfala, Punta, Kadina...

Na pitanje tko je glavni vođa u obitelji Goluža Iva smatra kako su svi pomalo uskladili svoje karaktere da idu uvijek naprijed, a ne nazad.
'Za sebe ću uvijek reći da sam pozitivna osoba, volim promjene, ali čvrsto stojim na zemlji pa možda u tom smislu guram stvari naprijed. A sve što radim radim iz ljubavi, pa tako i svoje Qushine', kaže Iva. Nakon što je njezin suprug otišao u mirovinu i u svom sinu Ivanu, strastvenom obožavatelju rukometa dobio svog mogućeg sportskog  nasljednika obitelj Goluža živi mnogo mirnije, daleko od one pete brzine koja je ponekad za obitelj bila prevelik teret.

'Lakše je jer nema onog presinga rukometnog i medijskog. No sad sam ja opet sve zakuhala', šali se Iva. A što suprug kaže na njezin mali poduzetnički uspjeh? 'Jako mu je drago, u biti mislim kako sam ga pošteno iznenadila. Nije očekivao da će ta ideja tako brzo zaživjeti i pokazati se vrlo uspješnom. Vjerovao je uvijek u mene, samo nije mislio da ću toliko zagristi', priznaje Iva Goluža. Maminim rukotvorinama oduševljen je i 13-godišnji Ivan:

'Njemu je to super! Iz mog primjera može naučiti kako u životu realizirati neke stvari, koliko truda, volje i rada treba za to.' Na pitanje proživljava li možda sada svoje najljepše životne trenutke, kroz smijeh zaključuje:
'Možda, ali ih nisam svjesna jer se noćima nisam naspavala.'