Članovi molitvene inicijative 40 dana za život u srijedu su započeli svoju kampanju za zaustavljanje pobačaja ispred bolnica diljem Hrvatske, u čak 24 grada. Aktivisti ove međunarodne akcije mišljenja su da će Bog činiti čuda ako mu se oni mole, poste i budu prisutni ispred bolnica jer time i sami mogu utjecati na žene. Mogu li i smiju li utjecati na njihove prethodno donesene teške i emotivne odluke, među kojima ima i malodobnih i silovanih žena, te trebaju li se moliti ispred bolnica ili za to postoje crkve?

I dok dio javnosti podržava ovu inicijativu, dio je oštro osuđuje da pod krinkom borbe za život ženama želi oduzeti njihova reproduktivna prava, da svojom prisutnošću ispred bolnica ometaju pružanje zdravstvenih usluga te da maltretiraju zdravstveno osoblje i pacijentice. Također, osuđuju javno iznošenje podataka o ženama koje su odlučile otići na pobačaj (kao što je to bio slučaj sa ženom iz Vukovara), a tim su činom ugrožena temeljna ljudska prava pacijenata i prava žene na izbor te je prekršen niz zakona koji štite temeljna prava građana i pacijenata.

'Kao vjernik, mislim da je molitva osobna stvar svakog od nas. Ne bih se pridružila takvim akcijama na javnom mjestu. Tko želi moliti, neka moli u crkvi ili kod kuće. Da bismo smanjili broj pobačaja, koji je teška i bolna odluka za žene, treba educirati mlade u smislu prevencije, a ne sjediti pred bolnicama', kaže Sanja Doležal.

I pjevačica Marija Husar Rimac dijeli slično mišljenje.

'Mislim da je premala educiranost žena o pobačaju i da žene uopće nisu upućene što je to i kakve su posljedice koje žene imaju nakon tog čina. Osim psihičkih, tu su fizičke posljedice jer se žensko tijelo ponaša kao da je rodilo. Osoba koja je to napravila ispričala mi je kako je dobila mlijeko i kako joj je tijelo reagiralo kao da je rodila, a da je znala da će biti tako, nikad ne bi napravila pobačaj. Ženama treba osigurati kvalitetnu edukaciju nakon koje bi svaka mogla odlučiti.

Kad je riječ o molitvenoj akciji, teško mi je to komentirati jer se ti ljudi bore za život, a ja sam ih podržala u pjesmi 'Želim živjeti'. Znam da rade dobro i možda to izgleda previše agresivno jer budi ispit savjesti, no mislim da je upravo to što ljudima najviše smeta', govori Marija Husar Rimac.

Bojana Gregorić Vejzović ponosna je mama dvoje djece: sina Raula
i kćerke Zoe

‘Čvrstog sam stava da svaka osoba na svijetu, nebitno je li muškarac ili žena, ukoliko posredno ili neposredno ugrožava ili negativno utječe na tuđi život, ima apsolutno pravo sa svojim raditi što želi. Smatram da život počinje onog trenutka kada dođeš na svijet i ovisi o onima koji su te odlučili dovesti na njega. Priroda je odredila da je na ženama veća odgovornost i zadaća iznijeti jedan život kroz trudnoću i ukoliko to ne žele, ne treba ih osuđivati, niti se za njih moliti. Ali isto tako, kako pobačaj nije protuzakonit, tako nije ni akcija molitelja ispred bolnice, osim ako nije protiv pravila te ustanove. Ako se referiramo na legitimnost samih činova, isto tako ako gledamo moralnost, o oba bi se dalo raspravljati’, mišljenja je Ecija Ivušić dok akademska glumica Bojana Gregorić Vejzović kaže: 'Mislim da svaka žena ima pravo na odabir. Eto, to je moj odgovor.’

'To je ružan i neefikasan način kojim se žene koje su ionako u teškoj poziciji dodatno psihički uništava. Odluka o pobačaju je traumatična za svaku ženu. Nitko se abortusu ne veseli i obično je povezan s teškim prilikama i osudom okoline, a ovakav pristup je dodatna agresija na nju te ne vodi ničemu. Curenje podataka o pacijenticama iz bolnica je težak slučaj kršenja zakona i treba se drakonski kazniti. Jedini način za smanjivanje broja abortusa je edukacija. Preporučujem molitvenim zajednicama da se presele ispred Ministarstva prosvjete i mole za ljude u vlasti da hitno uvedu zdravstveni i spolni odgoj. To je prava adresa. Njihove podatke, imena i radno vrijeme imaju', kaže Ida Prester, glazbenica i televizijska voditeljica koja je u visokom stupnju trudnoće i uskoro će se drugi put susresti s čarima majčinstva.

Ida Prester je u sretnom braku s Ivanom Peševskim i roditelji su dvogodišnjeg sinčića Roka

Idina kolegica, glazbenica Ivanka Mazurkijević kaže da žene nažalost opet moraju zbiti redove za svoja prava i ponovno se moraju boriti. 'Okej, nema problema, idemo, samo ne znam hoće li to htjeti mlade cure jer vjerojatno imaju osjećaj da se radi o lošem vicu. Zabrane ne vode ničemu. Te žene ispred bolnica su strastvene u molitvi, a mi ne smijemo biti strastveni u tome da im to zabranimo. Ne smijemo biti protiv njih jer im radimo medvjeđu uslugu. Imamo svoja prava i ta su prava za sada zaštićena pa se ne treba spuštati na njihov nivo. Pridružimo im se u raznim tehnikama molitve da do toga uopće ne dođe.

To njihovo 'obraćam se tebi' je dobar spin jer bismo se svi trebali osjetiti prozvanim. Žele nas koji smo protiv zabrane abortusa razljutiti, da postanemo agresivni. Ne smijemo biti isti, nego se argumentiramo moramo baviti time i biti smireni. Mladi ljudi ovdje nakon srednje škole dugo čekaju da nađu posao i to potraje, a onda odjednom shvate da su u kasnim tridesetima i da su možda 'prestari' za roditeljstvo. Ekonomija nas je dovela do toga da vremena nikad neće biti. No to neće riješiti zabrana pobačaja. Nažalost, ni molitve ništa neće značiti.'