Spašavaju li 'Ana Karenjina' i 'Veliki Gatsby' filmsku industriju? Od 'Doktora Živaga' do 'Kuma', Hollywood je oduvijek ekranizirao literarna djela, ali malo se kada filmska industrija oslanjala na adaptacije bestselera i klasičnih romana kao sada. U sve opipljivijoj kreativnoj i financijskoj krizi, posustali filmaši pozivaju u pomoć Dickensa, sestre Bronte, Tolstoja i Tolkiena
Na londonskoj dodjeli nagrada BAFTA, nagrada Britanske akademije za filmsku i TV umjetnost, prošlog je vikenda većinu priznanja ubrao ‘Umjetnik’ redatelja i autora scenarija Michela Hazanaviciusa. Ipak, prošlogodišnja filmska produkcija sva je bila u znaku adaptacija poznatih romana. Od pet nominiranih naslova za najbolji film čak se tri baziraju na djelima dobro provjerenih autora: 'Dečko, dama, kralj, špijun' napravljen je prema trileru iz doba Hladnog rata Johna le Carrea, 'Nasljednici' su nastali prema debitantskom hitu havajske autorice Kaui Hart Hemmings, dok je 'Tajni život kućnih pomoćnica' snimljen prema popularnom romanu Amerikanke Kathryn Stockett. Ni na ovogodišnjoj dodjeli Oscara krajem veljače neće biti drukčije jer su čak šest od devet naslova nominiranih za najbolji film ekranizacije pisanih hitova.
Adaptacije literarnih djela za veliko platno, dakako, nisu novost. Zahvaljujući njima, filmska se umjetnost može pohvaliti nevjerojatnim uspjesima 'Doktora Živaga', 'Kuma' i 'Doručka kod Tiffanyja', ali se čini da se nikada kao do sada nije toliko filmaša istodobno odlučilo za literarne predloške umjesto potrage za originalnim scenarijima. Film 'Jako glasno i nevjerojatno blizu' sa Sandrom Bullock i Tomom Hanksom u režiji Stephena Daldryja, baziran je na romanu Jonathana Safrana Foera, 'Portorikanske noći: dnevnik pijanca' je adaptacija bestselera čuvenog američkog novinara i pisca Huntera S. Thompsona s Johnnyjem Deppom u glavnoj roli, prošle je godine još jednom snimljena raskošna filmska verzija Jane Eyre prema romanu Charlotte Bronte, dok se redateljica Andrea Arnold odlučila za 'Orkanske visove' Charlottine sestre Emily, iako su Britanci načinili TV seriju prije nepune dvije godine...
Dugom braku između knjiga i filma cvjetaju ruže, a bračna se idila nastavlja i u 2012. godini. Kreativna kriza suvremenog Hollywooda možda i nije tako loša jer nakon remakeova popularnih i kultnih filmova opet dolazi vrijeme da se kao predložak koristi i književna klasika: priprema se osma ekranizacija Dickensonovih ‘Velikih očekivanja’, Tolkienovi ‘Hobbiti’ i nova verzija Fitzgeraldovog ‘Velikog Gatsbyja’ s Leonardom DiCaprijem. Nakon trinaest filmskih i TV adaptacija Ane Karenjine, koncem ovoga ljeta vidjet ćemo i Anu 21. stoljeća, najnoviju verziju u režiji Joea Wrighta (Ponos i predrasude) u adaptaciji Toma Shepparda. O Ani nikada dosta, a cijeloj plejadi glumica poput Grete Garbo i Sophie Marceau koje su se okušale u ulozi Tolstojeve junakinje, pridružuje se Wrightova karizmatična muza Keira Knightley, dok Karenjina glumi Jude Law, a grofa Vronskog 21-godišnji britanski ljepotan Aaron Johnson
Zašto još jedna 'Ana Karenjina' i nova verzija 'Velikog Gatsbyja'? Glavna zamjerka ekranizacijama popularnih romana je da nikada ne mogu
biti tako dobre kao knjige, pa zašto onda Tolstoj i Fizgerald spašavaju kreativno i financijski posrnulu filmsku industriju?
'Prolazimo kroz teško razdoblje. Nedostaje pravih ideja, snima se manje, a kada se snima, ulagači radije ulažu u nešto sigurno jer je filmska industrija naprosto osiromašena zbog prošlogodišnjeg dramatičnog pada prihoda, najviše zbog smanjene prodaje DVD-a', kaže Tim Bevan, dopredsjednik kompanije Working Title Films, koja uz 'Anu Karenjinu' za sljedeću godinu priprema novi nastavak 'Dnevnika Bridget Jones' ('Beba Bridget Jones') i adaptaciju 'Jadnika' Victora Hugoa. S tako smanjenim budžetima, adaptacije klasika poput Tolstoja i Dickensa čine se jeftinijim rješenjima zbog neplaćanja autorskih prava. Ekranizacija suvremenih literarnih hitova pak može biti skuplja od originalnog filmskog scenarija jer se troškovima autorskih prava moraju pridodati i troškovi adaptacije, ali filmaši se za njih odlučuju vjerujući da će književna slava biti besplatna reklama. Štoviše, neke kompanije i sufinanciraju izdavanje naslova, grabeći prava prije izlaska knjige. No to je prilično sklizak teren, tvrdi redatelj Stephen Daldry jer, ukoliko nije riječ o Harryju Potteru koji je brand za sebe, nitko ne može jamčiti da će se čitatelji pretvoriti u masovnu publiku kakvu zahtijeva film. Dok Amerikance mahom zanimaju bestseleri, Britanci su skloniji dati šansu manje komercijalnom naslovu sa zanimljivom pričom. Tako su manje poznate knjige poput 'Posljednjeg kralja Škotske' Gilesa Fodena i 'Vrag nosi Pradu' Lauren Weisberger postali pravi filmski hitovi.
Vječna djela traže suvremene interpretacije, brane filmaši nove adaptacije, pa verzija Velikog Gatsbyja iz 1974. s Robertom Redfordom i Miom Farrow s drukčijim filmskim jezikom i tehnologijom, naprosto traži novo filmsko iščitavanje.
Kada' se nešto pokaže uspješnim, filmske kompanije radije slijede trag tog uspjeha, nego da tragaju za nečim sasvim novim, pa su 'Muškarci koji
mrze žene' prema romanu Stiega Larssona u samo koju godinu doživjeli švedsku i američku verziju, Harry Potter je išao iz nastavka u nastavak, a
na krilima uspjeha 'Gospodara prstenova', 'Hobbit' se vraća u vrijeme koje je prethodilo popularnoj trilogiji. Sa multimilijunskom franšizom 'Sumrak
sage' Stephenie Meyer', kaže Carl Wilkinson u Financial Timesu – pitanje je vremena kada će osvanuti neki novi 'Sumrak' ili sljedeći Harry Potter, bez obzira na to što je poginuo u posljednjem nastavku. Na tom tragu već su i 'Igre gladi' Suzanne Collins, prvi nastavak iz trilogije (Igre gladi, Plamen i Šojka rugalica) koji oduševljava mlade čitatelje, te se očekuje da će ovoga proljeća osvojiti i filmske gledatelje. Na pomolu je nova filmska senzacija, mlade zvijezde Jennifer Lawrence, Josh Hutcherson i Liam Hemsworth čekaju na svoj komadić slave, a kompanija Lions Gate Entertainment na pune blagajne. I 'Igre gladi' tako već prije premijere pokazuju koliko je Hollywood gladan dobre (literarne) priče.