Novi film sve popularnijeg Bradleyja Coopera (koji je, nakon uloge u 'Mamurluku', očito dospio na listu holivudskih A glumaca) jedan je od onih čiji je foršpan bolji od cjelokupnog djela.

Neuvjerljivi zaplet prepun je dramaturških rupa i nelogičnosti, što, doduše, dobro raspoložene gledatelje može poprilično zabaviti svojom glupošću. Unatoč tome, film je na američkim kinoblagajnama u samo par dana zaradio preko 40 milijuna dolara i obilato premašio uloženih 27 milijuna.

Radnja se vrti oko neuspješnog pisca Eddieja Morre, luzera koji gubi vrijeme pijući po birtijama i neuspješno pokušavajući sastaviti dvije suvisle rečenice. Svojim djetinjastim životnim navikama i neodgovornim ponašanjem otjerao je čak i djevojku koja ga je iskreno voljela. Bez novaca i bez budućnosti, Eddie luta gradom i naleti na bivšeg šogora. Iskusni diler pokloni Eddieju tableticu novog lijeka koji se još uvijek testira, zove se NZT i omogućava ljudima da iskoriste 100 posto kapaciteta svog mozga. Zahvaljujući čudotvornoj tableti koja mu daje nadljudske sposobnosti, Eddijev život mijenja se iz temelja - napisao je roman, kao spretan poslovni čovjek obogatio se na burzi, i to u samo nekoliko dana, govori nebrojene jezike, osvaja prekrasne djevojke, no uskoro se ispostavi da lijek ima nezgodne nuspojave...

Fantazija o superinteligentnim ljudima koji su samo na korak od nas, prosječnih i svakodnevnih, možda bi i mogla biti zanimljivija da se redatelj Neil Burger poželio ozbiljnije poigrati tim motivom. No, on se odlučio za površnu, plošnu radnju, jednako simplificirane likove i triler varijantu koja ga je odvela ravno u propast.

Potencijalno zanimljiva mogla je biti i Burgerova kritika suvremenog potrošačkog društva u kojem je najvažniji rezultat, bez obzira na sredstva kojim se do njega dolazi, a potraga za prečicama društveno je normirana. No, jeftina moralka ni u tom smislu ne može zadovoljiti. 

Film je nastao kao ekranizacija romana Alana Glynna 'The Dark Fields' koji je autor pretočio u scenarij zajedno s Leslie Dixon, a redatelj Burger ('Iluzionist') pokušao je intervenirati u njihov slabašni rad snimivši spotovski 'nabrijani' film koji bi svojim CGI senzacijama trebao zadržati pažnju, barem mlađe publike, kad već ne nudi nikakva istinska uzbuđenja.

Ni respektabilna glumačka imena poput Roberta de Nira, kojega je dopala uloga beskompromisnog financijaša, ni zvijezde u usponu Bradleyja Coopera, čijoj se glumačkoj interpretaciji ne može ništa ozbiljnije zamjeriti, nisu uspjela popraviti ukupni dojam.

Preporuka: gledati samo u slučaju krajnje filmofilske apstinentske krize.