Godine 1988. jedan je 28-godišnji mladić iz njujuroškog gradića Yonkersa pobijedio na izborima i postao najmlađi gradonačelnik u povijesti toga mjesta. Ime mu je bilo Nick Wasicsko, bio je bivši policajac i na izborima je pobijedio usred žestoke kontroverze u Yonkersu, gdje je sud naložio desegregaciju stambenih četvrti u tom gradu. Bjelačke četvrti u Yonkersu valjalo je planski nadopuniti socijalnim stanovima za siromašnije, mnogo češće afroameričko i hispansko stanovništvo, čemu su se stanovnici tih četvrti izrazito opirali. Zanimljivo, ali i sam Wasicsko protivio se sudskoj odluci o planskoj desegregaciji tijekom svoje predizborne kampanje, ali kad je došao na gradonačelničko mjesto i kada su ga obavijestili da nema baš nikakve zakonske šanse oduprijeti se toj sudskoj odluci, postao je borac za stambenu desegregaciju. Wasciskova borba, njegov kontroverzan položaj u gradskoj politici Yonkersa i njegova vrlo rana smrt (navodno samoubojstvo na očevu grobu) postali su jedna prava američka lokalno-politička, ali i rasna drama.

Pokaži mi junaka i napisat ću ti tragediju, rekao je F. Scott Fitzgerald, a vodeći se tom mišlju, američka je novinarka Lisa Belkin 1999. godine napisala knjigu o Wasicsku i slučaju stambene desegregacije u Yonkersu. Petnaestak godina poslije, HBO je snimio mini-seriju 'Pokaži mi junaka', prema knjizi Lise Belkin, Oscarom Isaacom u ulozi mladoga gradonačelnika.

Na prvi pogled sama ideja snimanja serije o gradskom planiranju stambene izgradnje može djelovati potpuno idiotski i sasvim neprivlačno domaćem gledatelju. Ako se, međutim, uzme u obzir da posvuda, a pogotovo u Americi, planiranje stanovanja uvelike utječe na socijalnu politiku, mobilnost, demografiju pa i aktualne odnose između pojedinih grupa stanovništva... ni tada ne postaje televizičnije. Jedini faktor koji ovu priču unaprijed čini primamljivom jest taj da je glavni scenarist ove mini-serije David Simon, tvorac legendarne 'Žice' i televizijski autor koji je, ponajviše upravo tom serijom, ali i nekim svojim drugim djelima pokazao da ima izrazito dobro razvijen osjećaj za pretakanje lokalno-urbane sociologije u općeljudsku dramu.

Simonov potpis u ovoj je mini-seriji vidljiv odmah, od prve dvije epizode, koje su prikazane kasno sinoć na HBO-u. Riječ je o televizijskom autoru koji se odbija povinuti uobičajenim oblicima televizijske naracije pa mu serije gotovo redovito počinju dugom ekspozicijom, nabacivanjem velikog broja likova koje gledatelje ne uspijevaju popamtiti i naizgled grubom skicom situacije koja će se tek poslije složiti u briljantu, epsku, nevjerojatnu cjelinu. Tako je bilo sa 'Žicom', tako je i s 'Pokaži mi junaka'.

U prve dvije epizode upoznajemo novoga gradonačelnika Yonkersa i njegov 'križ' vezan uz obvezu izgradnje socijalnih stanova u 'boljim' četvrtima, upoznajemo i njegovu administrativnu, ali zasad još uvijek ne i idejnu volju da Yonkers uskladi sa sudskom odlukom. Upoznajemo i stanovnike siromašnih četvrti kojima bi sudska odredba morala pomoći i upravo to je onaj moment u kojem se vidi Simonova autorska ruka. Ti su likovi zasad prikazani iskrzano, bez gotovo ikakvih ekspozicijskih detalja, rečenica koje bi ih možda okarakterizirale, ali bi zvučale neprirodno, bez ičega suvišnog. Predstavlja nam se samo njihova nevolja. Poslije ćemo vidjeti da iza nevolje stoje ljudi. Simon će nam to iscrtati točku po točku. Vjerujem u njega.

Jedino što me kod serije 'Pokaži mi junaka' možda mrvicu zabrinjava jest to što je riječ o mini-seriji, formatu koji možda baš najbolje ne stoji uz takav način pripovijedanja. No prve dvije epizode, sa svim 'manjkavostima' Simonove dramaturgije, svejedno su gledljive i da, uspijevaju onome što se naizgled čini nemogućim - uspijevaju izvući ljudsku dramu iz gradskog planiranja izgradnje stanova. Da bih bila do kraja zadovoljna, cijela serija mora uspjeti i u tome da mi svojega protagonista - Nicka Wasicska, pokaže kao junaka i ispriča njegovu tragediju. A to ćemo vidjeti nakon što se prikažu sve epizode. Zasad nam je prikazano dovoljno da poželimo gledati dalje.