Nemojte me pogrešno shvatiti, ne mislim da je zamisao o emisiji u kojoj poznate osobe čine nešto po čemu nisu postale poznate sama po sebi loša. Bilo je iz te rubrike zbilja sjajnih serijala. Ples i pjevanje sa zvijezdama radovali su nas čak i kada je izbor 'zvijezda' sveden na 'prijateljica šogorove sestre voditelja na Radiju Banovina'. 'Maestro' bi bio sjajan čak i da amaterske dirigente počnu regrutirati na zavodu za zapošljavanje. Ima tu štofa. No u cijeloj toj pomami oko snimanja showova u kojima pod muss moraju biti poznata lica TV producenti kao da su zaboravili da dobru zabavnu emisiju iz podkategorije celebrity talent show ne čine samo te slavne face, nego i sadržaj. A kad se to zaboravi, dobije se, primjerice, 'Tvoje lice zvuči poznato' - otrcana revija imitatora koji stalno u svojim preobrazbama koketiraju s rasizmom i seksizmom. Dobije se, nažalost, i 'Ja to mogu', nova emisija u zabavnom programu HRT-a u kojoj poznate ličnosti izvode cirkuske točke, mađioničarske trikove, plesne točke i striptiz na štangi.

Jedan od najvećih problema ovog showa jest to što se ne zna odlučiti bi li bio 'Ples sa zvijezdama', 'Fear Factor', natjecanje u ljepoti ili putujući cirkus. U nekim je segmentima (pa i zadacima!) gotovo identičan 'Plesu sa zvijezdama' - prije svakog nastupa prikazuju se natjecateljski parovi kako pate na treninzima s profesionalcima, za točku je potrebno više-manje samo svladati određenu koreografiju i komentari nastupa uglavnom se svode na gugutanje nad time koliko je ženska članca para prekrasna i ljupka (čime se pokriva i ono s natjecanjem u ljepoti). 'Fear Factor' je možda pretjerana usporedba jer nitko nikoga ne tjera da se razvaljuje po terariju sa zmijama niti da jede škorpione na kiselo, ali se natjecatelje u nekim točkama izaziva na prilično opasna ponašanja, nerijetko nalik onima cirkuskih akrobata iz pjesme Zarjavele trobente.

I sve bi to još bilo kako-tako da čitav taj varijete ima nekakve rezultate, ali zapravo nema. Plesne su točke dosadne i podsjećaju na nastupe u nekadašnjoj 'Sedmoj noći', akrobacije ne uspijevaju, beatboxing je takav da ni Bog Isus ne bi prepoznao pjesmu bez meketanja 'Billy Jeeeeeean', a mađioničarska točka - iako uspješno izvedena - je trik koji smo svi već vidjeli sedamsto osamdeset puta te ga kao djeca isprobavali na kućnom plišanom zvjerinjaku.

Naravno, valja dodati i pokoju o tome da su poznate ličnosti iz emisije toliko poznate da mi je za utvrđivanje identiteta nekih bio potreban Google (Jelena tko? Kakav sad pak Vuk? Onaj iz Crvenkapice? Karađić?), dok se uz ime nekih drugih, umjesto primarne profesije, sada već mirne duše može staviti 'opetovani sudionik reality i talent showova' jer su garant poznatiji po tome nego po onome što inače rade. No kao što rekoh na početku teksta - bio bi to najmanji problem da je sadržaj zanimljiviji.

Jedino što zasad dobro funkcionira jest ona famozna kemija među natjecateljima. Ako glume, svaka čast, ali izgleda kao da se odlično zabavljaju, što je utješno jer je onda barem netko veselo proveo večer. HRT-ova ekipa, na čelu s voditeljicom Barbarom Kolar također maherski obavlja svoj posao, kao i uvijek u ovakvom tipu emisije, ali da su duhoviti banter i robotske kamere dovoljni za uspješan zabavni show, gledali bismo emisiju u kojoj voditeljica priča viceve skakućući po studiju od jednog reflektora do drugog dok joj orkestar lupa ritam najvećim evergreenskim hitovima.

Sve u svemu, nova je HRT-ova zabavna emisija pomalo flah. Možda se desi neko revolucionarno čudo pa se u sljedećih nekoliko tjedana razigra do neprepoznatljivosti, ali nekako ne vjerujem. Vjerojatnije je to da je možda došlo vrijeme da se razmisli o snimanju zabavnih emisija u kojima ključna riječ neće biti poznate ličnosti.