Horor filmovi stari su koliko i film sâm – to je jasno čak i ako nećemo ići tako daleko pa etiketirati 'Ulazak vlaka na stanicu' braće Lumiere kao prvi hororac koji je ljude tjerao da prestravljeni trče van iz kinodvorana, jer veliki dio ostatka nijeme i pionirske ere celuloidne zabave imao je pregršt svojih klasika. Njih ćete sada moći pogledati i na velikom platnu, zahvaljujući ciklusu horor filmova u zagrebačkom kinu Tuškanac.

No unatoč starosti žanra u filmskoj formi, zanimljivo je to da je, nakon raznih etapa rasta i naglih trendovskih eksplozija, poput crno-bijelih čudovišta iz pedesetih ili slashermanije osamdesetih (plus postmoderno oživljavanje teen horora tijekom devedesetih), najpopularnije razdoblje u njegovoj povijesti upravo sada, a najprofitabilnija i najpopularnija franšiza strave i užasa svih vremena snimljena u novom mileniju, kao 'Slagalica strave', koja će se također prikazati u spomenutom ciklusu, uz bok muzejskom materijalu, kakva su remek-djela Langa, Murnaua i Dreyera

Svi ljubitelji vampira, duhova, masovnih ubojica i velikih misterija uživat će, dakle, zavaljeni u stolicama kina Tuškanac, u kojem 31. siječnja započinje ciklus horora, s nekoliko dežurnih naslova snimljenih u prvim desetljećima 20. stoljeća, kao što su Murnauov 'Nosferatu' (1922) i Dreyerov 'Vampir' (1932) ili pak 'Umorna smrt' Fritza Langa, priča o mladom paru koji susreće smrt i kreće na putovanje pokušaja očuvanja života, snimljena 1921. Tridesete predstavlja i 'Crna Mačka' Edgara G. Ulmera, adaptacija Edgara Allana Poea s dvije najveće ikone horora prve polovine 20. stoljeća na jednom mjestu, Borisom Karloffom i Belom Lugosijem u glavnim ulogama.

U programu je i najhvaljenija adaptacija 'Baskervilskog psa', s potpisom redatelja Sidneyja Lanfielda, ujedno i jedna od najpoznatijih priča o Sherlocku Holmesu, snimljena 1939. godine, dakle davno prije negoli je u džepovima povećalo i opijum nosio Robert Downey Jr. Golemu, golemu rupu načinjenu u programu ciklusa, u kojem doslovno nema ničega snimljenog između 1960. i 1990, blago popunjava 'Oči bez lica', još jedan protogotički klasik Georgesa Franjua, snimljen 1959. godine.

Tko god da je slagao program, odlučio je, dakle, preskočiti poveći dio povijesti pa odmah zagrabiti za modernim produkcijama s kraja devedesetih, kao što su klasici J-Horora, prva dva nastavka 'Kruga' Hidea Nakate – konačno na velikom platnu! Nažalost, novomilenijalna ponuda sastoji se od remakea 'Teksaškog masakra motornom pilom' iz 2003. (šteta, jer original je još impresivniji u kinu, a nove generacije teško ga mogu vidjeti sa 35-mm – osim ako ne otputuju na retrospektive svjetskih festivala) i bizarne odluke ubacivanja prva dva nastavka 'Slagalice strave', kino-hita koji iz se iz multipleksa vraća među žive, usred jednog načelno gledano arthouse koncepta.

'Sirotište' i 'Izolacija', odlična horor drama Juana Antonia Bayone iz 2007. i zabavni užas s irske farme Billyja O'Briena iz 2005. zaokružuju ostatak prilično atraktivne ponude pa ako se pitate gdje se plašiti u veljači, ne pitajte se više – kupite ulaznice.